bdsm_blog

subota, 15.12.2007.

Nego...

rekoše mi da je blog citna i posjecen makar vec mjesecima na njemu nema ništa novo. Svrnem ja danas kadli fakat. Više tisuca novih posjeta od zadnjeg puta kad sam svrnuo ovdje.

Znaci ipak ima interesenata... doduše blog je velik pa se na njemu ima šta citati, ali naprosto me zanima ko cita i kaj cita i neki komantar :), možda opet pocnem nešto pisati...

- 12:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

petak, 23.02.2007.

Dali sam sve rekao?

Pa, u globalu i jesam. Doduše, naravno da se nikad maltene o bilo kojoj temi nikad ne može baš sve reći, ali u glavnim crtama iznjeh sve kaj sam smatrao bitnim i zanimljivim.

Budimo realni i iskreni. Bdsm nije neka teža filozofija, metafizika, niti pojava o kojoj se može razglabati od nemila do nedraga. Priznajem da sam ponekad i ja znao itekako zafilozofirati :) cijelu stvar, i donekle komplicirati pojave i odnose koji su možda i mnogo jednostavniji, no kaj je tu je. Nekad mi se dalo tako i toliko pisati, više mi se ne da, a nikad i nisam bio jedan od onih kojima je filozofiranje samom sebi svrha (bar se nadam da nisam hehe ) i koji tim načinom, možda i više od neke komunikacije i prenošenja doživljaja, misli i osjećaja, žele sami sebe izreklamirati, ili naprosto pokazati kako su jako elokventni, kako kuže igru i bdsm imaju u malom prstu.

No ajmo i nadalje biti iskreni… Je, reklamirao sam se :), isto tako sam i pokazivao kako se znam lijepo razgovarati i kako sam neki tata-mata od bdsm zanata, no to je ipak bila usputna pojava. Kad toliko pišeš naprosto se gore navedene stvari događaju same po sebi, mada neću lagati pa napisati da nekad i svjesno nisam to išao raditi. Jesam. Priznajem… pa kaj sad :).

Nedavno mi se javila jedna osoba sa komentarima na mog blog i potakla me da nekaj opet napišem. No kak sam i njoj rekao, cilj svega ovoga primarno je bilo približavanje bdsm-a osobama koje imaju te sklonosti a još se nisu upustile u konkretnu akciju ;), onima koji već imaju određenog iskustva ali ne dovoljno, i upoznavanje s bdsm tematika osoba kojima je možda sve ovo i ludo te udreno… naprosto da im pokažem da bdsm nije skupljalište nekih bolesnika i čudaka. Doduše ima tu svakojakih likova-ali gdje nema?

Popratna pojava je bila i veeeelika svjetleća reklama samome sebi, no to ne umanjuje iskrenost mojih napisa. Naravno da sam nekad primjenjivao određene pjesničke slobode, malo uljepšavao opise nekih seansi, ali uvijek sam pisao onako kako mislim, osjećam i kako sam iskusio.

Ista osoba koja me je potakla da napišem ovaj post je komentirala kako sam sigurno imao mnogo uspjeha preko ovog bloga.

Iskreno, pa i nisam koliko se to možda misli. Je, znale su mi se javljati određene osobe, nekad i dosta često, ali neke velike i konkretne akcije (dok sam je tražio :) ) preko bloga baš i nisam našao… barem ne na način da sam na mail dobivao neke ponude, niti su mi se subice javljale sa nekim konkrentim problemima i pitanjima. Javljale su se colombini i leptirici što je donekle i razumljivo.
Da sam vrijeme provedeno na blogu utrošio na privatanje i chatanje… pih :), imao bih 887 puta većeg uspjeha i to mi je od prvog dana jasno.
No dobro. Da više skratim priču jer sam početo baljezgati i filozofirati. Moja misija haha :) je završena. Prenio sam uvaženom čitateljstvu moju verziju bdsm-a, moje doživljaje, iskustva i zaključke.

Za kraj-pazite sebe i druge. Imajte razumijevanje i empatije, i naravno uživajte jer poanta bdsm-a je i onako užitak. Ko vam bilo kaj drugo tvrdi laže ili je bolesnik.

Onima koji možda prvi put ovo čitaju savjetujem da odskrolaju malo niže i pronađu prvenstveno tekstove u kojima se govori o međuljudskim odnosima u bdsm-u, i one koji upozoravaju na razne loše stvari koje vam se mogu dogoditi ako budete naivni, lakovjerni ili ako naletite na neke manipulatore i mutivode a takvih ima. Alfa i omega bdsma je UKLJUČITE MOZAK. Ima ljudi koji vas samo žele iskoristiti, ima osoba koje će se poigrati vašim i tijelom ali još i opasnije vašim umom ali ne u svrhu vašeg užitka i boljitka nego da ostvare neke svoje bolesne i niske ciljeve. Ne zavaravajte se filozofijama kako se mora ovo ili ono… kako bdsm nije uvijek lijep i ugodan. Je, lijep je i godan i takav mora biti. Sve drugo su priče frustriranih likova kojima je bdsm lječilište. Uza sve specifičnosti bdsm-a u njemu ipak prevladavaju određene zakonitosti kao i u svakoj drugoj emotivno-sexualnoj vezi. Ako vam se nešto ne sviđa, ako nešto ne želite ne radite to. Ništa se tu ne mora, ništa nije tako samo zato kaj je netko ko se naziva dominantnim tako rekao, naredio. Nema dogmi, nema "moraš pa ako i ne želiš". Expresno pedalirajte one koji vas prisiljavaju na bilo što protiv vaše volje i želje.
Ako vam je nekaj sumnjivo u 99,99999% slučajeva ste u pravu. No ponavljam se. Sve ovo sam već rekao. Kog zanimaju detalji onoga kaj treba izbjegavati nek malo prokopa po blogu ili pita.

Blog niti približno nije živahan kao nekoć, ali još uvijek i ja i podosta drugih koji mogu dati itekako korisne savjete ovdje navrati.

- 20:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #

subota, 13.01.2007.

bdsm i okultno

Potaknut linkom koji se nalazi u komentaru mog zadnjeg posta, te razgovorom u jednom vanilla društvu od prije par dana, da napišem koju o toj temi. Koliko bdsm kao takav ima veze s okultnim praksama, satanizmom i sl. pojavama. Pa kaj se mene tiče nema baš nikakve. Vjernik sam, katolik, ali radim mnoge stvari (i po pitanju sexa a bome i van toga ) koje po nekom dogmatskom i "by the book" shvaćanju kršćanstva i ne bi trebao raditi, ali znate onu o prvom kamenu. Dali ponekad osjećam grižnju savjesti (koja nije baš tako rijetka kod ljubitelja bdsm-a), pa i ne baš :). Nikog na ništa ne silim, niti tjeram, niti radim stvari u kojima i druga strana ne uživa. No da se mi vratimo na temu.

Svojevremeno, doduše davno – još u srednjoj školi, i mene su privlačile neke okultne stvari, radnje, pojave, filozofije. Na kraju shvatih da cijela ta priča, njena ikonografija, njeni pojavni oblici, filozofija (ako je uopće i ima, barem među onim s čime se srednjoškolci bave) koja se iza toga krije, nisu za mene i da me ne zanimaju. Doduše sve to je često usko povezano s glazbom koju ljudi slušaju, pa kad prestanu slušati npr. Dead metal, prestanu i sa zanimanjem za takve stvari. Ja eto nikad nisam slušao glazbu koja koketira s navedenim pojavama, ali znam neke kod kojih je baš to bio slučaj. No to su srednjoškolci i mlađi punoljetnici, koji su, bez uvrede, takvi kakvi jesu. Lako i brzo se nečim oduševe ali ih isto tako (najčešće) sve brzo i pusti, ili pak ne ostavi nekog dubljeg utjecaja i traga u njihovim životima.

Doduše ova tema je u neku ruku i totalno promašena :), jer od podosta ljubitelja bdsm-a koje poznajem, baš nitko nema nikakve veze sa okultizmom (ili bar to dobro skriva :)) ), satanizmom i sl. stvarima, no primjetih da se među vanilla populacijom, a i među rijetkim ljudima koje takve stvari zanimaju, bdsm se zna miješati, ponekad i poistovjećivati sa tim pojmovima. Krivo. U potpunosti.

No to se događa poradi bdsm ikonografije i same pojave (koža, lanci, bičevi, svijeće, "tamnice", crna boja koju mnogi jako vole-ja prvi) a dobrim dijelom i poradi specifičnosti onoga što mi smatramo poželjnim i u čemu uživamo (određena razina boli-koja doduše s boli kao takvom i nema mnogo veze, prisila-koja je isto samo naizgled prisila ;), nekom strogoćom i striktnošću koja se zna pojavljivati u seansama), no tu počinje i prestaje sva sličnost. Zaboravite neke crne mise, seanse koje bi bile ikako povezane sa štovanjem nekog kulta, naopako okrenute križeve, i sl. Ili pak štovanje nekih kultova, sklonostima ka "mračnjaštvu" itd.
Ljubitelji bdsm-a znaju da jedno s drugim nema dubljih veza od onih što sam naveo, pa da razjasnimo i ostalima.

Nismo mi sotonisti, niti crtamo pentagrame, niti prakticiramo crne mise, ne koljemo mačke niti razdjevićujemo mlade djevice. Kaj se mene tiče djevice ne želim. Kaj će ti djevica? Pa ta nema blage veze o mnogim stvarima i meni je totalno nepoželjna kategorija. Takva leži ko drvo u krevetu, a drveće u krevetu ne volim.
Niti se oduševljavamo smrču, patnjom, zlom, tajnim obredima i sl. Tko voli nek izvoli, ali dalje s tim od mene. Hvala lijepo.

A sad odoh priklati pijetla koji se izlegao na petak trinaesti, optrčati 3 puta oko hrastovog panja u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, sabljom na raskršču putova nacrtati tajne simbole, i onda do grada na kavicu. Ha ha :))


- 11:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.01.2007.

Bit će nekaj

nisam zaboravio na svekoliko čistateljstvo :), mada se jesam opako uljenio... no i ovo je nešto.

U glavi imam post na koji me jepotaknuo link u jednom komentaru, a tiče se bdsm-a te okultnog, sotonizma i sl.
Ovih dana, kad malo skupim volje i želje i vremena.

- 18:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.09.2006.

Koliko smo si sami krivi...

...za određenu negativnu percepciju bdsm-a u javnosti?

Ovdje je već bilo govora o tome kako razni mediji, s vremena na vrijeme, poradi povećanja tiraže, gledanosti ili pak u odsustvu nekih drugih tema, posežu za bdsm-om kojeg onda redovito prikazuju u sasvim iskrivljenom kontekstu, s negativnim predznakom i daju mu neke izopačene kriminalne ili bolesne obrise i samim tim proglašavaju sve ljubitelje bdsm-a nekim psihopatskim, marginalnim likovima, ili pak duboko traumatiziranim osobama kojima je bdsm samo poligon za liječenje ili pak za provedbu nekih svojih izopačenih ideja, želja i bolesne mašte.
Vjerujem da svi oni koji su pratili ovaj blog više nemaju takvo mišljenje i percepciju, a neki su se i pronašli u bdsm-u i uvidjeli da nisu usamljeni, niti da su njihove želje i potrebe nešto bolesno, ludo ili nepoželjno.

No pustimo sad to. Pitam ja vas koliko smo mi sami krivi za takvu predođbu? A isto tako i određeni autori/knjige koje neki smatraju alfom i omegom bdsm-a a po meni su sve prije nego to.
Konkretno, vjerujem da je famozni Markiz nanio više štete bdsm-u od bilo koga drugoga. Filozofska strana njegove književnosti je još i prihvatljiva, zanimljiva i stvarno čovjeka navodi na razmišljanje ali neki pojavni i konkretni oblici bdsm-a o kojima govori… strašno. Hrpa luđaka, psihopata, nasilnika, tipova koje bi i ja zaključao i bacio ključ… radnje na koje mi se okreče želudac. Sve puno nekih prisila, odnosa koji nemaju baš nikakve veze sa SSC-om a niti sa zdravom pameti ako smo kod toga.
Ista stvar i sa, kako neki vole reći a meni se od toga okreće želucac, "Biblijom bdsm-a"… ovdje mislim na Djevojku O. Ak je to Biblija bdsm-a e onda sam ja totalni nevjernik. Knjiga je mnogima (a tu prvenstveno mislim na ljubitelje bdsm-a) naprosto mučna, teška, čitaju je duže vremena jer je naprosto ne mogu probaviti… Meni je na trenutke došlo da bi najrađe otišao tamo :)) i zašamarao sve sudionike. Od onog težeg papučara Renea, pa do totalno hladnog, neodgovornog i egocentričnog sadista Sir Stephena… pa do O kojoj stvarno nisu sve daske na broju :)). S jednom bivšom sam pričao o tome i ona mi je rekla "Pa kaj se žestiš. To je i onako sve fikcija"… fikcija ili stvarnost ali kaj je previše je previše. No ostavimo i to za neku drugu prigodu. Napisat ću vlastitu recenziju Djevojke O na ovom blogu.

Ajmo se mi vratiti temi… ovdje ne mislim kukati o tome kako bez obzira na sve, kod nas još uvijek vlada poprilično balkansko-seljačko-brđanski mentalitet. Pojedini pozitivni pomaci hvala dragom Bogu postoje, ali još smo mi jako, jako daleko od onoga čemu, barem deklarativno, težimo a to je neka zapodnoevropska razina tolerancije i uvažavanja razlika.

No pitam ja vas koliko smo mi sami tome pridonijeli? Svojom šutnjom, svojim skrivanjem često puta i pred najbližim prijateljima, a i koliko neka bdsm zajednica (ako to uopće i postoji-sumnjam) samim prikazima bdsm-a pridonosi negativnom poimanju bdsm-a u nekoj široj javnosti.

Ajmo prvo o šutnji, skrivanju… Podosta ljudi koji vole i prakticiraju bdsm to strogo drže za sebe. Nije rijedak slučaj da baš nitko, osim istomišljenika, ne zna za njihove sklonosti. Po meni je to možda i pretjerano oprezno i samo pridonosi nerazumijevanju i osudi. Daleko od toga da treba na sva usta o tome govoriti, ili se javno deklarirati. Uostalom-to nitko niti ne čini. Ali vjerujem da bi se trebalo povjeriti bliskim prijateljima. Osobama za koje znate da vas neće apriori osuđivati, niti detalje vaše intime iznositi dalje. Moja dva najbolja prijatelja, i best prijateljica znaju bome poprilične detalje. Naprosto to su ljudi pred kojima nemam tajni a bdsm je dio mene i naravno da ih i sa tom stranom moje ličnosti želim upoznati. Prvo je bila lagana nevjerica, pa su mislili da se šalim… onda su iznosili neka svoja negativna viđenja ali slušali su što im govorim, razmišljali o tome i neke stvari shvatili i prihvatili. Najbolje od svega-to ih sad jako zanima. I s psihološke a bome i s pojavno - tehničke :)) strane. Itekako pažljivo su slušali detalje nekih mojih seansi, i dobar dio toga im se sviđa i vele da bi željeli probati. Jedan je neke stvari i probao i veli da su se i njemu i njegovoj djevojci jako svidjele…a i dvije bitne stvari sam u njima potaknuo. Prvo je razumijevanje, shvaćanje. Razbijanje predrasuda i krivog doživljaja bdsm-a kojeg gotovo svi koji nisu u tome imaju. Oni više neće gledati film u kojem neki psihopat otima djevojke, siluje ih i muči i misliti da je to bdsm. Oni sad znaju da to nema blage veze s bdsm-om. Isto tako ne misle da smo "mi" neki marginalni i opičeni :))) likovi koji su po cijele dane u koži, latexu i lancima, niti da smo hladni sadisti koji ne poznaju emocije. Oni znaju da su ljubav i bdsm itekako spojivi. I da spankanje, šamaranje, ponižavanje, naređivanje nisu prepreka istinskim emocijama. A najbolje od svega, vidim kako ih to pali… kako ih to zanima. Kako su pažljivo slušali što im govorim, postavljali podpitanja i tražili još i više detalja, još i više opisa, još i više psihološke pozadine svega toga…
Oni više nemaju predrasuda. Niti najmanje me ne bi čudilo da netko od njih stvarno i uđe u bdsm-barem sa sexualne strane, jer bdsm seks je naprosto zanimljiv, drugačiji, daje nam mnogo više mogućnosti, bolju a svakako različitu i raznovrsniju ugodu. Nedavno sam se povjerio još i jednom starom prijatellju i taj je bome oduševljen samom idejom, a i vidim da se već i prije toga podosta informirao mada nema nikakvih stvarnih iskustava ali kako je krenuo... ;) Go for it buraz :))

U sljedećem tekstu još malo o tome kako sami sebi škodimo i izazivamo negativne reakcije… mada moram priznati da se o bdsm-u ne govori baš mnogo a samim tim javnost i nema baš toliko negativno mišljenje o njemu jer nismo toliko niti zanimljivi… dežurni dušebrižnici će se radije uhvatiti npr. homosexualnosti i po tome pljuvati :(… no stoji da velika većina ljudi ne razumije bdsm, ima o njemu sasvim negativne predođbe, a to onda rezultira i time da osobe koje u sebi nose određene želje i potrebe misle da s njima nešto nije u redu… prvenstveno protiv toga se treba boriti, a kaj će neki Pero Perić i Ante Antić misliti o bdsm-u, e to je njihove stvar.

Ovaj blog je pomogao da određene osobe koje su to ili javno napisale ili se javili na mail, a vjerujem da ima još podosta onih koji to nisu rekli, prepozna i prihvati svoje sklonosti, da vidi da je s njima sve OK, da ima još podosta takvih koji nisu luđaci, manijaci, psihopati… da je bdsm nešto jako lijepo i ugodno. Nešto duboko, nešto drugačije… nešto što treba prihvatiti, i poraditi na tome. Opustiti se i prepustiti.
Što nas je više-svima samo može biti bolje. Prihvaćanje je prvi korak ka samospoznaji… a onda dolazi sreća i užitak. A to je ono čemu težimo. Nije li tako?

- 14:06 - Komentari (9) - Isprintaj - #

srijeda, 13.09.2006.

Crno... Crveno...

Na tijelu oštar trag, crven od krvi
Znam da ti nisam ni posljednji ni prvi
No kad se tama u zoru prelije
Dali će nestati moje magije?

Čarolije kojom sam te vezao
Tankih niti misli kojima te sputao
Tijelo i uzdahe ti zarobio
Ali dali sam te pridobio?

Ostani uz mene droljice moja
Uzdasima se neće znati broja
Crveno, žuto, plavo-explozije boja
Biti ću Gospodar i ljubav tvoja

Biti samnom nije nimalo lako
Umišljen, prgav, tvrdoglav jako
Uvijek kasnim, znam pun sam mana
Ali ruku mi pruži i nikad nećeš biti sama

Od ljubavi bježim jer znam kako boli
Kad kod jednog ugasi se, a drugi još voli
No s tobom riskirat ću sve, baciti se na glavu
Pa makar ponovo svuda vidio samo boju plavu

Poput tebe odavno me niti jedna nije taknula
Tešku koprenu straha i sumnje maknula
Što slutih, sada sam siguran, znam…
U usputnim vezama uvijek ću i onako biti sam

Ostani, pričekaj, ponovo izuj cipele
Ja uzet ću ti ali i dati baš sve
Ovaj put je drugačije, dotaknula si me
Nema sumnje, rezerve, zauvijek želim te

U glavi mi se roje misli, želje, planovi
No ostaju iza mene kao prazni stanovi
Još jednom klekneš i poljubac mi daješ
Ustaješ, odlaziš ali na vratim staješ…

A ja šutim, jer reći zna biti teško jako
Pa Dom sam, Gospodar, kao Arktik leden tako
U pogledu ti vidim tugu, u izrazu razočarenje
Otvori usta, reci, koliko ti je htjenje

"Poput tebe odavno me niti jedna nije taknula
Tešku koprenu straha i sumnje maknula"
Zastaješ iznenađeno, okrešeš se, gledaš me…
Tvoj osmjeh govori mi baš sve…

- 18:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 12.09.2006.

Umesto odgovora...

Umesto odgovora svima onima koji mi zasipaju inbox i jure me po Internetu kako bi iskazali svoje neslaganje sa tekstom "31 da bi svaki dan bio siguran" ...

PLAVUSA USTAJE IZ KREVETA I OBLACI SE. NJEN CELOVECERNJI THE KID SE BUDI I PROTEZE SE ZADOVOLJNO U KREVETU SA BLAZENIM OSMEHOM NA LICU NAKON BURNO PROVEDENE NOCI. PLAVUSA PRIMETI DA SE PROBUDIO I LUPI SE PO CELU. "ZABORAVILA SAM DA TE PITAM SINOC IMAS LI SIDU?" ZGROZEN PITANJEM, ON ODLUCNO ODMAHUJE GLAVOM I KAZE: "NARAVNO DA NEMAM." PLAVUSA ODHANE I RECE: "E, SUPER! NE BIH VOLELA DA JE PONOVO DOBIJEM."

Uzivajte, ili sto bi moja mama vrlo prozaicno rekla: "Pamet u glavu i dupe uza zid."


c.

- 01:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.09.2006.

31 da bi svaki dan bio siguran

Tako je, nekako, isla jedna pesmica negde iz devedesetih... „31 da bi svaki dan bio siguran, a veruj baby ja sam covek, nisam som, treba mi kondom...“ (ostalo je islo nesto kao „moj te ganja oko panja, moj te bode ispod vode...“ i tome slicno).

Negde pre nekoliko meseci (ima tome...), razgovarali smo, bloger i ja, na temu sigurnosti i zastite u bdsm-u, i kako se o tome jako malo prica a jos manje pise, jer: „kvari trenutak“ u pricama.

Ja sam se, kao, zanosila idejom da sastavim pricicu sa svim tim tehnikalijama do najsitnijih detalja, ali... Sto jeste, jeste, vise mi je licila na nekakav dosadni prirucnik nego na pricicu, pa sam odustala.

Elem, sinoc, nemajuci sta pametnije da radim (desava se cak i meni), pritiskam tako one dugmice na daljinskom i naletim na nekakav dokumentarac. Francuski. O kondomima... Pocelo je od starog Egipta (najcesce jagnjeca crevca), preko drevne Kine (svileni papir), renesansne Evrope (ovcija crevca) gde je Don Huan bio prvo protiv njega, pa kad je fasovo triper, onda nije mogao da zamisli zivot bez njega, pa do mr. Goodyeara, i kaucuka u koji je slucajno prosuo sumpor, te dobio latex...

Za vreme II Svetskog rata, Amerima pustahu obrazovne filmove u svrhu koriscenja kondoma medju vojnicima, koji su, vracajuci se kuci sa sobom donosili i sifilis i gonoreju. Taj filmic dakle, pokazuje pravilnu upotrebu kondoma. Kako se testira, kao prvo. Dakle, naduvate ga. Ako drzi vazduh, ispravan je. Zatim ga napunite vodom. Ako ne curi, ispravan je. Dobro, to mi je sve bilo logicno do tog trenutka. Zatim je pokazano kako se kondom pravilno stavlja. Znaci, uhvati se za vrh, povuce se vrh prema gore, stavi se na doticno mesto i lagano se svlaci sve do korena istog doticnog mesta. E, sad, sve je to normalno, i to se i danas tako radi, ali, ono sto me je zadivilo je to, sto se na kraju balade, isti (kondom) ISPERE, te naulji i spremi natrag u vrecicu iz koje je izvadjen. Do sledeceg puta. Do tog trena nisam ni razmisljala o tome da sva ona zivotinjska crevca od kojih su se pravili kondomi u drevna vremena nisu bili za jednokratnu upotrebu. Covek se uci do je ziv...

Kondom je bio car. Stitio je covecanstvo od raznih polno prenosivih bolesti kroz vekove, i sprecavao nezeljenu trudnocu. Sifilis je bio smrtonosan, a vladao je Evropom skoro petsto godina. Onda dodje Sir Alexandar Fleming (tada jos nije bio Sir), i dok se bavio svojim naucnim radom, zaboravi na neko jelo sto je trebao da pojede, pa se u njemu razmnozise nekakve gljivice, i on otkri penicilin. Tako i sifilis postade izleciv te manje smrtonosan. Kondom je jos uvek bio u sirokoj upotrebi kao sredstvo protiv nezeljenje trudnoce. Onda dodjose vesele sesdesete i seksualna revolucija... Neko izmisli anti bebi pilulu, i nj.v. kondom poce da pada u zaborav... Svi se bacise na one price kako kondom kvari uzitak (doduse, to sto su oni pokazivali da se koristi kao kondom, to je garantovano kvarilo uzitak). Onda je dosla teta Anushka, koja je u tim nekim sesdesetim i sedamdesetim bila kao neka glavna faca svetskog Jet-set-a, poznata manekenka ( i danas lici na aufinger) i sta ti ja znam sta sve jos ne, i pricala kako je kondom njoj bio bljak, jer je predstavljao barijeru izmedju nje i tog dase sa kojim se trenutno kresala bez obaveza i emocija bilo kakve vrste, a sve u cilju sprovodjenja tekovina seksualne revolucije, pa joj je bilo lepse bez gumice, al’ je klopala anti bebi pilule u ogromnim kolicinama. Mislim, tada se, naravno, jos nije znalo za sve nuz pojave iste (abp), pa su je curice gutale kao bonbonice, i jos se svima hvalile kako su na piluli, dakle, odmah se videlo da su moderne i da padaju kao zrtve sekusalne revolucije. Kondom ispade najgrdje i najcrnje zlo na svetu.

E, onda su dosle osamdesete... Pojavila se jedna nova boljka koja se prenosila polnim putem, ali, posto je covecanstvo vec istrosilo A. Fleminga da mu pronadje penicilin, niko nije znao kako da izleci ovu novu bolestinu. Covecanstvo se nije previse brinulo, jer je bolest, dokazano, napadala samo homoseksualce, i prozvase je Haicanska bolest, sve dok se nije zarazio i prvi heteroseksualac, koji je pri tom bio hemofilicar... Svet se zabrinuo... Pocese da istrazuju... Otkrise bodljikavi virus koji prozvase HIV virus, i bolestinu nazvase AIDS ili SIDA. Stagod da su mu radili, viruscic je sretno prezivljavao, tako da naucnici najzad shvatise da mu nema leka, i da je jedini nacin da se covek zastiti od istog taj da spreci virus da stigne do njega. Kondom ponovo stupi na scenu, kao heroj modernog doba. Jedini problem bese sto su ga, u medjuvremenu, toliko ocrnili i popljuvali, da je sad trebalo smisliti novi nacin da se on priblizi ljudima. Kondom predase marketinskim strucnjacima na obradu, i izdejstvovase da se dozvoli reklamiranje istog na TV-u i drugim medijima (sto je dotle bilo zabranjeno). Crtali su mu okice i smesak, dodavali mu rukice, zarobljavali u njega bodljikavi virus... Smisljali duhovite reklame... I pocese sa njegovom promocijom na mestima gde je morao da se afirmise pre svega. U skolama i na slicnim mestima. Tako videh i filmic o tome kako ucenici vezbaju kako pravilno da upotrebe kondom, kako da provere je li ispravan (na primer, kesica u koju je upakovan kondom ne sme da bude savijena, inace se stvori mala rupica na kesici, i gubi se sterilnost istog), kako da ga pravilno stave, i kako to rade momci a kako devojke... Jedan od saveta je bio i taj, da se kondom moze staviti iskljucivo na penis u potpunoj erekciji :o) Svi su pred sobom imali modele penisa, i vezbali stavljanje kondoma na te modele, a onda su to radili u nekakvim kutijama, na slepo, dakle, simulirajuci vodjenje ljubavi u mraku, i kako se kondom stavlja kad ne vidis na sta ga stavljas. Posle su ocenjivali ucinak, i ko nije uspeo da ga stavi pravilno, i na pravu stranu, taj je morao iz pocetka.

Posle su otkrili kako u Africi svakih 11 sekundi umre jedan covek od SIDE, pa su pokazali i zenu predsednika Obale Slonovace, koja je javno promovisala kondome u svojoj zemlji, dajuci svom muzu, pred TV kamerama, pakovanje kondoma, i drzeci govore na raznim mestima o znacaju upotrebe istih. Pokazali su je kako pokazuje deci u skolama kako se pravilno koriste kondomi (isti princip sa modelima kao i u Francuskoj). Onda su pokazivali jednu debatu u jednoj skoli, i tamo neka cura lepo ustade i pred svima odrza svom decku govor. Taj isti decko je minut ranije odrzao govor kako kondomi nisu potrebni medju dvoje koje se poznaju i u vezi su, te veruju jedno drugom da su verni... E, ta cura je njemu rekla sledece: „Jel’ znas zasta ti ne treba kondom? Ne treba ti kondom kad si kod kuce i kad koristis ruku. Prema tome, ako neces da koristis kondom, mozes slobodno da nastavis da koristis svoju ruku. Mene neces ni pipnuti!“ i prolomi se buran aplauz... Cak je i zena predsednika Obale Slonovace pljeskala sve sa suzama u ocima.

Posle je opet pricala Anushka kako ona i dalje ne koristi kondom, ali se ni ne seksa vise (ne cudi me, svi oni sa kojima se seksala na bazi slobode seksualne revolucije su odavno u seksualnoj penziji, a ona sama rece kako je ne privlace mladji muskarci), ali da preporucuje onima koji jos uvek uzivaju u carima seksa da ga svakako koriste.

Onda su dali nekoliko stavova katolicke crkve po pitanju kondoma. Papa je rekao kako je kondom zlo i da je protiv hriscanske porodice, te da oni koji su u braku treba da deluju na one koji nisu u braku da udju u brak i imaju decu, a onda im kondom i ne treba. Nadbiskup (koji je tada bio jos uvek biskup) Desmond Tutu je rekao kako crkva ne priznaje seks pre braka, i da bas zato treba da koriste kondome oni koji ga praktikuju, kako bi sprecili gresna zaceca, i tu se negde provukose i bolestine koje se prenose polnim putem. Tu pustise i sledecu reklamu: Dvoje mladih se ljube i maze i vataju na nekoj livadi. Tuda prolazi jedan svestenik/pop i uhvati ih u "nemoralnom cinu", zapravo pre istog. Oni se nadju u nebranom grozdju, crveni kao dve bulke, a svestenik ih pita: "Imate li, bar, kondom?" Oni, naravno, nemaju. Tada svestenik izvadi iz mantije kondom, i dade ga klincima. Nastavljajuci svoju setnju, svestenik pogleda prema nebu i kaze: "Oprosti mi Boze, ne znaju sta rade!"

Onda su malo pokazivali obolele od SIDE i aktiviste u raznim organizacijama za borbu protiv SIDE. Prodjose slike bolesnih i slike ativista koji dele kondome i propagandni materijal na ulicama. Pokazivali su i africke reklame za kondome. E, ta reklama je super! Kao, neki crni dasa, hladi noge u bazenu, i posmatra nekakav album sa devojkama, koji mu pokazuje njegov batler. Ovaj dasa sve mrzovoljno gleda devojke, i, kao, nijedna mu se ne svidja. Onda, kao, ugleda neku strava ribu, i pokaze prstom na nju: „Tu ili nijednu drugu!“ Batler se odusevi sto se ovaj dasa konacno zainteresovao za neku iz tog kataloga, i odmah sedne na telefon da je dobije. Scena sledeca. Ta ista cura sedi pored neke vatre i mesa nesto u zemljanom loncu na vatri, sedi na zemlji i ima onu africku nosnju sve sa turbanom, a nekim stapom okrece nekakvu kasu po onom loncu, i sad, kao njoj zvoni mobilni telefon!!!!!!!!!!!!! I ona ostavi onaj stap sa kojim mesa kasu, i uzme mobilni, dok u pozadini stoji ona tipicna africka koliba (al’ sto jeste, jeste, model mobilnog je po poslednjoj modi), te prihvati sastanak. Pojavi se kod dase, sve vrckajuci dupetom, utegnuta u nekakvu crnu mini haljinicu sa nekakvim resicama preko pola grudi koje samo sto ne iskoce iz iste, i dasi ispadne jezik do patosa kad je vidi. Sedne pored njega, on pruzi ruku prema njoj, ona izvadi kondom, i kaze „ja nikad bez kondoma.“ On slozi neku neveselu facu kao „ko te jebe kad neces bez kondoma, ja necu“, i cura slegne ramenima i ustane da ode. On gleda za njom, kamera prati svaku njenu oblinu, zaustavi se na grudima koje polako ispadaju iz haljinice, dasa kapitulira. „Ajde, dobro, daj kondom!“ Cura se smesi i likuje u kameru, i nastaje fade out... Inace, u Africi su najpopularniji oni tamne boje.

Onda su pokazali fabriku u kojoj se proizvode kondomi. Inace, u Evropi postoje dve fabrike koje prave kondome, sve ostale su u Aziji i Africi. Dakle, neki ridjokosi Nemac sa sve brkovima, djozlucima i velikim nosem, provodi vas kroz fabriku i prozvodni proces. Prvo se nekakve staklene pipete koje imaju oblik kondoma provlace kroz slojeve i slojeve lateksa, dok na kraju ne nastane kondom, koji onda veste ruke muljaju kroz lubrikant i stavljaju na pokretne trake gde isti odlaze na sterilizaciju i na kraju zavrsavaju u pakovanjima. Posle su jos pokazivali kako se testiraju kondomi u fabrici, kako ih naduvavaju kao balone dok ne puknu, i tako proveravaju koliko su elsaticni.

Onda su pokazivali Japance... Naime, u Japanu, abp nikad nije usla u masovnu upotrebu, i Dzapanezi ostadose verni kondomu svo vreme. Zato u zemlji izlazeceg sunca ima jako mali broj ljudi obolelih od side. U japanu je najnormalnije da se koristi kondom, i ne samo to, nego postoje specijalizovane prodavnice samo za kondome. Cega tu sve nema... Najnovija fora su kondomi upakovani kao lilihip isto tako sareni i sve, i pakovanje istih kosta 6 EUR. Onda ima kondoma u raznim bojama, antialergijskih (za one koji su alergicni na lateks), sa raznim dodatcima, rebrastih, sa raznim ukusima, onih koji svetle u mraku... Zanimljiva radnjica, nema sta. Onda su malo intervjuisali Japance ispred te radnje, pa sam saznala da tamo svi, od 18 do 118 godina (ipak je to Japan, duze ljudi zive nego po Evropi) koriste kondome. Inace, najnormalnije je nekom odneti kondom na poklon, pod uslovom da je kupljen u takvim radnjicama. Pokazase i neki kondom koji kosta oko 50 EUR. Jedan ali vredan :o)

Posle su pokazivali i kondom u umetnosti. Na primer, neki slikar (zgodan dasa) smislio da lepi ofarbane kondome po platnima i njima islikava mrtvu prirodu. Drugi su ga stavljali crtanim likovima na nos (jer crtani lik nema k**** a zaljubio se) i svasta jos nesto.

Onda su pokazivali nekakvu umetnicku koloniju u Marseilles-u, gde neke zenske pevaju u slavu zenskog kondoma, jer omogucava da penis ostane unutra i nakon ejakulacije, cime se vraca pomalo zaboravljeno osecanje koje to izaziva. Inace, jedna od tih zenskih je vec 20 godina sero pozitivna i vodila je najnormalniji seksualni zivot upotrebljavajuci kondome, i nikog nije zarazila.

Na kraju, dadose i reklamu u kojoj neka rasna plavusa, ozbiljno obucena govori kako je kondom svima usao u glavu, a da sad treba da izadje iz glave i da se stavi na ono mesto na kojem je i predvidjen da se koristi. U istom, ta ozbiljna plavusa raspusta svoju dugu kosu, kida dugmad sa svoje kosulje, skida naocari, dize suknju... i govori kako ce nam ona pokazati kako da koristimo kondom. I pokazuje na zivom modelu od krvi i mesa, samo malo zamagljenom, da se, kao, ne vide bas svi detalji.

I na kraju, poenta svega je – kondom glavu cuva, ili, poruka jos jedne reklame: „Svuci se da te obucem“.

c.

- 12:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 04.09.2006.

E, pa ne znam koji naslov bi ovde legao

Bolece vas ovo... Obecavam. :o)

Sve ja tu citam (i tu i tamo i „tamo“ i svugde), i sve nesto cekam kada cu da procitam nesto sto ce da ucini da mi zasija ona sijalica iznad glave, kada cu da poskocim kao prof. Baltazar sa sve onim vatrometom oko mene, ali nikako da se desi. Nista. Prazno... Sve citam, i nista mi ne zvuci dovoljno dobro, nista mi ne zvuci kako treba, u svemu mi nedostaje nesto, u svemu mi „fali“ neki zacin, nesto sto ce da ucini da jelo postane ukusnije i prijatnije....

Dakle... Psikara se o svemu i svacemu, alkoholu, ozenjenim gospodarima (nadam se da me niko nece ubiti sto pisem malim slovom), osnovama bdsm-a, nesrecnim iskustvima, srecnim iskustvima... I lepo vidim kako nekim ljudima tu nista nije jasno...

Pogresni koraci, ispravni koraci... Ko moze znati je li napravio ispravan ili pogresan korak dok ga ne docekaju posledice istog?

U vecini slucajeva delujemo shodno nasim instiktima. Nesto nam se dopada. Nesto zelimo. Potreba i zelja postaju sve jace i jace. Hajde da vidimo kako do toga da dodjemo. Procitali smo nesto. Promuckali glavom o necemu (ovo, na zalost, retko ko procita u „uputstvu za upotrebu“, pa mu posle bude krivo sto nije citao). Odlucili da se upustimo u nesto. Jako smo voljni i zeljni....

E, sad. Citajuci svasta nesto, dosla sam do epohalnog zakljucka kako ljudi u 99% slucajeva smatraju da se neke stvari podrazumevaju. Na primer. Subice (ne mogu govoriti iz ugla sub osoba muskog pola, jer je to za mene nepoznanica) podrazumevaju kako ce svaka dominantna osoba umeti da ih vodi tamo gde to one zele. Dakle, smatraju da se, kada se prvi put vide, kada ustanove kako tu ima neke hemije, kada se poklope neke stvarcice, podrazumeva da ce dominantna osoba znati da sve uradi na najbolji moguci nacin, i da ce sve biti super. Cvrc! Jao sto bi to bilo lepo kada bi mogli da naidjemo na osobe (nebitna je njihova orijentacija u bilo kom smislu) koje, prosto kada nas vide, tacno znaju sta nama treba, ko smo mi, kakvi smo, sta nas boli, sta nas vredja, sta nam je tesko, sta nam je lako, u kom pravcu razmisljamo, kako nam se oblikuju misli, osecanja, i zasto na takav nacin. Jedino sto to malo ne postoji. Naravno, u bajkama, princeze ne moraju nista da kazu ni urade, a princevi na belim konjima su super heroji sa laserskim pogledom, topovima u cizmama i primenjenim citacem misli, pa je normalno da uvek oslobode nesrecne princeze koje nikad nista ne moraju da kazu, i podcine ih sebi na osnovu poretka stvari u kojem je normalno da on sve zna a ona sve slusa. Ali to su bajke. U stvarnom zivotu, dolazi do male promene (da ne koristim rec devijacija) u sustavu stvari, tako da, subice nimalo ne odgovaraju slici nesrecne, tupave, glupave princeze koja treba samo lepo da izgleda, da bude otuzno dobra (naravno, uvek spremna da oprosti sve, prosto jer je toliko dobra da ne zna za ljutnju na nekoga koju je ocepio po stopalu u tramvaju jer ne gleda kud staje), da bude nesposobna za bilo kakvu drugu stvar osim obozavanja svog princa pored kojeg ce lepo da izgleda dok bude sedela na nizem prestolu sa manjom krunom na glavi (pardon, ovo se vec dogadja nakon vencanja, kada super heroicni princ vec postane kralj), i jos par slicnih stvarcica koje su toliko tipicne za bajkovite princeze, a tako netipicne za zenske osobe od krvi i mesa (na primer, upredanje vune na vretenu, mada sumnjam da su princeze bas razvlacile vunu, ali, zbog smisla bajke nekako se podnese ta nelogicnost).

Ostavicu, za trenutak, princa po strani, neka se jos malo odmara i neka se uljuljka u blazenom uverenju kako nece stici na red ( a stici ce), i jos cu malo analizirati (analiza, zapravo, nema nikakve veze sa analnim seksom) subice of today, tj. danasnjeg, modernog doba. Dakle, pogledajte se u ogledalo. Sta vidite? Vidite li nesposobne, nesrecne, otuzne osobe koje ne bi znale da se snadju ni jednog jedinog trenutka u svom zivotu? Sumnjam. Vidite ono sto i jeste- pametne, inteligentne, sposobne osobe koje su uspele u zivotu na raznim poljima zahvaljujuci vlastitoj sposobnosti, oslanjajuci se na sebe same, koristeci pamet i pronicljivost. Da, sad me mogu demantovati svi koji hoce da teraju mak na konac tvrdeci kako nisu sve subice takve, i da ima onih koje se coveku obese na vrat ne zeleci nikakvu odgovornost u svojim rukama. Ima ih, naravno. Ali ja, uopste, ne govorim o njima. Za razliku od nekih Don Quihote-a koji smatraju da mogu napraviti neku znacajnu promenu, ja uopste nemam takvih ambicija. Naprotiv. Smatram da, na kraju, svako zanje onako kako seje, i ne smatram mogucim da se promene neki nauceni obrazci u zivotu nekih ljudi, posebno ako oni sami ne zele da rade na tome da se ti obrasci promene. Moze mi ih biti zao, jer mislim da su duboko nesrecni, ali... Sreca dolazi iz nas samih. Niko nas na ovom svetu ne moze uciniti srecnim ako razloge za srecu ne nosimo u sebi. Neko moze probuditi nase razloge za srecu, ali nas ne moze uciniti srecnima ako mi sami nismo sposobni da budemo srecni. No, da se vratim na ono sto sam htela da kazem. Dakle...

Za one koji ulaze prvi put ( a nije retkost ni za one koji ulaze po 101. put) u svet bdsm-a, postoji poprilicno iskrivljena slika odnosa u njemu. Zaboravite princeze i princeve. Bajke su jako lepe, ali sacekajte malo sa njihovim ostvarenjem. Prvo, i osnovno, utvrdite zdrave, realne osnove na osnovu kojih cete graditi svoj odnos. Ne mislim samo na ciste tehnikalije tipa: „Sta ti je turn on?“ ili „Koji su ti limiti?“. To je vrlo, vrlo, vrlo vazno, ali... Granice se pomeraju, i niko od nas ne zna sta ce se, na kraju, ispostaviti da ga privlaci, pali, sagoreva, a da o tome nije pre ni razmisljao. Turn on-ovi i limiti su tu da bi se uspostavila nekakva okvirna slika, neka polazna osnova na kojoj ce se, kasnije, graditi stvari, razgradjivati, dogradjivati ( ovde cu stati sa gradjevinskim radovima, jasno vam je sta sam htela da kazem). Na zalost, mnogi stanu na ovome, i kazu: „U, sad sam upoznala Doma, znam sta ga pali, znam sta mene pali, super!“ Nije super. To je tek pocetak, to je tek grebanje po povrsini. Nemate pojma ni o cemu jos. Samo o stvarima koje ste i do tada znale, jer, nijedna od nas ne ulazi u bdsm a da prethodno nije otkrila ono cudno peckanje praceno iznenadnim naletima vlage citajuci ili gledajuci neke stvari. Idemo dalje.

Poverenje... Uvek se nasmejem kada me neko pita, prilikom nekog treceg susreta, „Verujes li mi?“ Aha, verujem. Kako da ne. Da, verujem da nisi masovni ubica, verujem da nisi mentalni bolesnik ( i to samo zato sto sam, i inace, sklona da verujem ljudima), verujem da si zanimljiv tip koji bi mogao da me zaineteresuje za neke zanimljive stvari, verujem da te ovo privlaci, verujem da ces mi reci istinu ako te pitam koliko je sati... Tu negde, otprilike, stane moje poverenje. Ne, to nikako ne znaci da cu se okrenuti i otici i od svega nece biti nista. Daleko od toga. Ali, da cu se sad upustati u neke stvarno zesce bdsm stvarcice sa istim, tesko. Prvo, poverenje je nesto sto se stice vremenom. Mogu se igrati bdsm-a do mile volje sa nekim, gradeci odnos na cisto fizickom poverenju (dakle, verujem mu, potpuno, da me nece povrediti, osakatiti, uraditi mi nesto protiv moje volje dok sam bespomocna, vezana i nesposobna da odreagujem i tome slicno), ali necu ulaziti u neki dublji odnos sa nekim u koga nemam apsolutno poverenje da me nece povrediti tamo gde zaista boli, tamo gde ostaju duboki oziljci, i tamo gde nema ni kreme ni melema koji ublazava bol. Dakle, sasvim je sigurno da se necu nekom predati potpuno ako ne mislim da je vredan tog predavanja, odnosno, dok ne steknem poverenje u njega kao licnost. Sad, da me neko tako nahvata, zvekne mi dva samara, kaze mi: „Ja sam tvoj Gospodar i moja zelja je za tebe zapovest.“ i ja pri tom nemam pojma nista o njemu, o njegovom zivotu van bdsm-a, o odnosima sa drugim ljudima, o njegovim problemima, zeljama, snovima..... (pauza, jos uvek se valjam po patosu od smeha)..... Daj ti meni, prvo, pokazi da si dostojan tog imena (Gospodar), pa cu onda ja sama da te pitam: „Mogu li da budem Vasa robinja.“ OK je ako se samo igramo nekih stvari, i posle svako ode na svoju stranu. Mogu te zvati kako hoces, i ti mene mozes zvati kako hoces, ali ono sto je moje-ostaje moje. Poverenje se stice. Kako mozete imati poverenje u nekog ako ga ne smatrate postenom ljudskom osobom? Ako ga uhvatite u hiljadu i jednoj lazi? Ako vidite da vas laze i maze, ako vidite da ste mu tek igracka sa kojom ce iziveti neke svoje seksulane afinitete koje ne moze sa drugima (i ovo nikako nije u negativnom kontekstu, jer, dokle god su obe strane upoznate sa stanjem stvari, dokle god obe strane pristaju, svesno i svojevoljno na takav poredak stvari, to je u redu i to je njihova stvar), kako mozete imati toliko povrenje u njega da mu pripadnete bas dusom i telom? Mislim, ako mozete, onda ste beyond savation (nema vam spasa) i sve sto vam neko moze reci na ovu temu za vas nema nikakvog smisla. Vi sve znate bolje od bilo kog drugog, i vama se ne mogu desiti lose stvari, i vi ste u pravu (naravno), i vas gospodar zna najbolje... Moj duboki naklon za sve gospodare ovakvih curica koji su mi obecali kako ce mi pokazati... Nemate vremena? Nikako da stignete da me ubacite u raspored? Ma, ne brinite, imam ja vremena, cekam vas kad god skupite to malo belancevina sto ih nazivate mudima da mi pokazete moje. Jedva cekam. Za one druge, koje jos uvek vide smisao u citanju ovoga, jedan savet. Polako. Kud se zurite? Zelite da budete robinje? Bicete, ako to stvarno zelite. Ali, budite robinje onim pravim Gospodarima, onima koji ce znati sta dobijaju i koji ce umeti da cene i postuju to sto su dobili, kojima cete biti drage i koji ce vas voleti (postoji tako mnogo vrsta ljubavi, da me neko ne bi proglasio zaludjenim romantikom koji ni o cemu drugom ne prica ) zbog tog neprocenjivog dara koji ste mu poklonile. Robinja poklanja sebe, nemojte to nikada zaboraviti.

E, sad. Kako doci do poverenja? Vracam se na one princeze od ranije. Nema tu magicne formule- ja hocu, on zna. To ne postoji. Takvu formulu jos niko nije izmislio na ovom svetu, i nece u skorije vreme. Razgovarajte. Cula sam milion puta: „Meni je neprijatno da mu nesto kazem, meni je tesko da mu nesto kazem“ i sl. Niko na ovom svetu ne moze znati sta se vama odigrava u glavi i sta zelite ili mislite, osim vas samih. Ako to ne kazete tom nekom kome zelite da pripadnete (makar i na par popodneva nedeljno), on moze da isprobava svasta i da ide tehnikom eliminacije tipa: „Dobro, ovo ne ide ovako, ovo kod nje izaziva teski napad panicnog straha i grcenje misica, ubija je u pojam i dovodi je u stanje sveopste rastrojenosti.“ ali mislim da vam se nece bas previse dopasti sprovodjenje ove tehnike nad vama, ili moze da pokusa da razgovara sa vama. Ako budete odgovarale sa „da-ne“, bice potrebno uzasno mnogo vremena da taj neko stigne do toga sta treba, a sta ne treba da radi. Ako vec zelite da se upustite u bdsm, probajte da skratite to vreme time sto cete biti otvorene u komunikaciji i razgovoru. Verujte mi, bice vam daleko zabavnije dok ste u tim godinama, nego kada osedite i ostarite dok vam vas Dom bude i dalje postavljao pitanja na koja cete odgovarati sa „da-ne-mozda.“ Ovde je iskrenost od neprocenljive vaznosti. Razmislite i same. Ako vas je stid da nesto kazete, jer mislite kako ce se vas Dom zgroziti nad vama zbog zelja koje imate (a ovo je, negde, najcesci razlog za „sitne“ lazi), docicete u situaciju da nikada ne isprobate nesto (ili cete cekati uzasno mnogo vremena na isprobavanje istog), jednostavno jer ce vas Dom misliti kako vam se to ne dopada. Prvo, nece se zgroziti (ako se zgrozi, bezite od njega), naprotiv, mozete mu samo nabiti osmeh od uva do uva sa tim sto budete rekle, drugo, (ovo sam citala iz pera Domova, nije moja ideja) najveci turn on za svakog Doma je upravo cinjenica da mu subica cvili od zadovoljstva zbog necega sto joj je on napravio, odnosno-njeno uzbudjenje. Pokusajte na sekund da se stavite u cipele Doma. Da ste vi na njegovom mestu, jel’ bi se vama dopadalo da se vi trudite i radite nesto, a zauzvrat dobijate mlaku reakciju ili nikakvu reakciju (ne znam sta bi bilo gore), kao da ste nekom dali da cita „Rat i mir“ a ne da radite nesto sto podrazumeva razmenu ogromne kolicine pozitivne energije? E, pa onda morate biti iskrene, morate progovoriti, morate pokusati da date sve od sebe da ostvarite komunikaciju sa svojim Domom. On ne cita vase misli, a i njemu je podjednako vazno da zna da radi pravu stvar, da dobije reakciju, da izazove reakciju, da vam otkrije neke stvari o vama samima koje ste se plasile i sebi same da priznate. Ali, mora prvo da zna koje dugmice da pritiska, i kako da dodje do toga. Obzirom da se radi o zivim ljudima, obzirom da smo svi razliciti, ne postoji univerzalni prirucnik po kome bi mogli da rade. Morate im pomoci. Da, pomoci. I oni su samo ljudi od krvi i mesa, i potrebna im je vasa pomoc kako bi zadovoljstvo i uzivanje bilo obostrano. I, bez obzira na to sta se prica okolo, imaju osecanja koja mogu biti povredjena. Dakle, budite iskrene, budite otvorene, komunicirajte sa svojim Domovima. On mora znati sta vas moze povrediti iznutra, sta vam je bitno, o cemu mislite, kako mislite, sta vas zadovoljava, sta vas plasi... Dobicete mnogo vise nego sto ste ocekivale, i bicete srecne zbog toga. I ne iskoristavajte to. Nikada nemojte koristiti neke stvari da bi manipulisale Domom. Da, znam da je najlakse zaigrati na kartu neke njegove slabosti (svi ih imamo i niko nije izuzetak), ali, time gubite mnogo vise, gledano dugorocno, nego sto dobijate, u jednom trenutku. Budite postene. Tako i vi sticete njegovo poverenje (sta, nisam rekla da se povrenje stice na obe strane? E, pa neki drugi put, mozda.), i to uvek puno znaci. Daleko od toga da ce vam uvek „cvetati ruze“, ali, cim postoji mogucnost komunikacije, problemi su resivi.

Sa Gospodarima, ukoliko ne postoji komunikacija, nalazite se u situaciji kada ce vas taj odnos, bukvalno, samleti i pretvoriti vas u ljudsku cuftu, koja se nece vise sastaviti nikada. Bez toga, ni ne pokusavajte nista slicno. To je OSNOVA takve veze. Ako na to niste spremni, niste spremni ni da budete robinja. Sacuvajte sebe. Ne upustajte se u to.

A sada....

Malo o princevima. Dakle, sve ovo se odnosi na obe strane (kad pocnem sa ovim „jedna strana-druga strana“ pred ocima mi se javljaju slicice oruzanih sukoba, a zapravo, te dve strane su sve samo ne suprotsavljene). Poverenje i komunikacija moraju postojati na obe strane. Niko nije nepogresiv. Ako vam se subica ne otvara, nesto tu nije kako treba. Pokusajte je navesti da vam se otvori. Pokusajte joj pomoci da se otvori. Time sticete njeno poverenje. Ocigledno, nije svima lako da neke stvari izreknu. Budite mastoviti. Mozda joj je lakse da nesto napise? Nek vam napise. I ne pokusavajte da je otvorite na silu. Pokusajte da pronadjete pravi nacin da se priblizite toj konkretnoj osobi, upoznajte je, upoznajte njene mehanizme, otkrijte koja je to sifra koja otvara bas taj sef. I nemojte, odmah, likovati i reci: „Znao sam!“. Pokazite malo suptilnosti, nasmesite se, pomilujte je, poljubite je, pokazite joj kako ste zadovoljni. Pomoci ce joj da se sledeci put lakse otvori, da lakse kaze to sto je muci, to sto joj je problem, to sto je zadovoljava. I nemojte se drzati kao da ste nedodirljivi. Nista ne plasi tako kao hladnoca koja se ne odmrzava. Pokazite joj da ste bice od krvi i mesa, odmah, na pocetku. Dalje ne znam. Nikad nisam bila u vasoj kozi (hvala Bogu).

I na kraju, nesto sto dugujem vec odavno.... Citat iz jednog anonimnog (na zahtev autora), ali veoma pouzdanog izvora. Mislite o tome.

“Komunikacija, narocito i bezuslovno, izmedju Doma i subice je osnova svega. Dom koji nije u stanju da razume i poslusa (da, poslusa !) subicu je kreten. A tokodje i subica koja bi to zloupotrebila.”

c.

- 04:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 27.08.2006.

Oženjeni "Gospodari"

Kako sam i rekao, nemam ništa protiv toga u situacijama kad je ta veze temeljena, s obje strane ;), samo na povremenim sexualnim doživljajima, ili kad Domovi imaju dovoljno vremena da se stvarno i realno posvete svojim subicama/robinjama ili kad pak prekinu brak u kojem očito nisu zadovoljni (barem ne u određenim segmentima) i stvarno budu sa svojom subicom, robinjom. Doduše ova zadnja situacija je izuzetno rijetka, premda mnogi govore da samo još ovo ili ono moraju riješiti i onda se rastaju. Kaj drugo da kažem nego hahaha… nekad znaju proći godine i godine a da oni još uvijek nisu "riješili" ;) to kaj su imali… nikad niti neće.

Najčešće obrazloženje koje takvi daju, koje bi ja ipak nazvao izgovorom, je da oni kao nisu znali za svoje sklonosti prije ulaska u brak. Hm, vrlo upitna tvrdnja. Pa maltene svaki ljubitelj bdsm-a, bio Dom, sub ili switch, težio nekim "hard core" doživljajima i odnosima na svim poljima ili pak uživao samo u malo grubljem sexu tvrdi da je najkasnije u pubertetu shvatio da ima malo drugačije želje i potrebe… i kak onda da povjerujem da je netko to ima robinju, ponaša se ili želi biti baš Master, a ne "samo Dom" svoje sklonosti stvarno otkrio tek sa 30, 40… godina? Teško.

A ono kaj smatram negativnom pojavom, poglavito za djevojke su situacije oženjeni gospodar, čija žena naravno ne zna niti pod razno ne smije doznati kaj on u slobodno vrijeme izvodi, koji onda curi (mahom to jesu mlađahne i/ili relativno neiskusne djevojke) isfurava neke šprehe o 24/7, robovanju, Master-slave odnosu… a to što oni imaju je sve prije nego 24/7. Zašto?
Nebi li 24/7 trebao uključivati ako ne zajednički život (što je poželjno ali slažem se ne i nužno) onda barem učestalo druženje, kontakt, maximalnu obostranu posvećenost i trud? Znam za situacije kad "robinja" ne vidi svog "gospodara" i po nekoliko mjeseci naprosto zato što on nemože naći slobodnog vremena za nju… ne može uhvatiti termin kad bi ženi nešto uvjerljivo mogao slagati… Ili pak da se njega smije zvati samo u točno određeno vrijeme na neki tajni mobitel, ili je njoj pak strogo zabranjeno da ga zove na kućni broj (ako joj ga je i dao)… I onda se to robovanje svodi na više ili manje rijetke i kratkotrajne susrete, tu i tamo neki vikend pod firmom službenog puta…
To je robovanje? To je Master? To je robinja? Kaj vi mislite?

Ne bi li 24/7 trebao uključivati mnogo zajedničko provedenog vremena? Odlično međusobno poznavanje partnera, što je u takvim "po skrivečki" odnosima gotovo pa i nemoguće ostvariti. Nebi li Master-slave odnos trebao uključivati neki međusobni ekskluzivitet? Po mojem viđenju morao bi, a ne da je često puta žena naravno na prvom mjestu, a neka robinja koja je dušom i tijelom odana svom gospodaru tek druga rupa na svirali, koja je na kraju sretna i s onih par sati, tu i tamo, koje on nađe za svoju robinju. Takav odnos bi trebao imati mnogo obostranog truda, muke i "znoja". Ne bi li robinja mogla u svakom trenutku nazvati svog Gospodara… kaj joj je teško, kad joj je potreban poradi ovoga ili onoga, kad ga želi barem čuti… ili vidjeti? Neki vele da ne bi-jer ona je ipak robinja. Ja kažem da baš zato što je robinja, što je toliko posvećena, morala bi imati to pravo, tu mogućnost.

I kakva je to u krajnoj liniji osoba koja na jednu stranu glumi strašnog i strogog Gospodara, a u drugu ruku je vanilla mužić koji je svojoj ženi sve prije nego Gospodar. Po meni Gospodar ili jesi ili nisi. Ne možeš biti i jedno i drugo.
Još jedna nebuloza su neka stroga pravila, ili rutina koje takve osobe propisuju svojim robinjama. Od kud im pravo na tako nešto? Ne bi li se to moralo zaslužiti? A čime su to oni zaslužili?
Na kraju imamo sasvim jednostran odnos u kojem je djevojka posvećena, odana, drži se zadanih pravila, mnogo daje-u granicama koliko čisto poradi vremena provedenog zajedno uopće i može dati. A on je "vjerni, dobri odani suprug" ;) :)) koji ustvari ima jako dobro istreniranu ljubavnicu. Da, baš to. Ljubavnicu koja mu neće raditi probleme (kao što bi vanilla ljubavnica mogla), koja će uvijek biti spremna i voljna, koju nikad neće boliti glava… koja će biti presretna kad on nađe koji sat za nju… a i koja će mu vrlo vjerovatno služiti za kompenzaciju nekih stvari i pojava u njegovom braku. Ili u njegovoj glavi.
To je 24/7? Po meni nije.

Može li takav gospodar sa svojom robinjom prošetati gradom? Bez okretanja preko ramena i skrivanja odvesti je npr. na večeru? U kino? Može li s njom učestalo provoditi vrijeme? Puno vremena? Može li biti tu kad njoj nešto treba, kad je usamljena, kad je u nekim problemima, kad mu samo želi čuti glas ili osjetiti njegovu ruku na svom obrazu? Može li s njom npr. izaći van do kasno? Provesti ljeto zajedno?
Odgovor na ova pitanje je ne može. Može joj, a to takvi učestalo i rade, davati razne stroge i striktne naredbe. To može… to i rade. Bah.

I onda na kraju balade cure shvate da dok su njene vršnjakinje imale partnere, vanilla dečke, Domove ili Gospodare s kojima su mogle raditi sve od gore navedenog i još mnogo više… one su bile odane i posvećene osobi od koje su dobivale što i koliko pitam ja vas? One su bile istrenirane ljubavnice.
Znate li kako je lijepo kad vam je Dom, ili Gospodar ujedno i dečko, i prijatelj, i partner? Neki znaju, neki na žalost ne znaju. Kakoje dobro kad ga svojem društvu možete predstaviti kao svog dragog, jer prema je on vaš Master-mora biti i vaš dragi.
Tražite si i Mastera i dečka. I Doma i prijatelja, i Gospodara i dragog i partnera i nekog kome ste vi na prvom mjestu. Sve to u istoj osobi. Teko onda možete biti robinje i tek takav stvarno može biti Gospodar.


Da ne duljim jer tko je shvatio shvatio je, tko nije, sve da napišem i roman od 788 strana neće.

Stvar je samo u reciprocitetu, jer meni je bdsm odnos, svaki bdsm odnos upravo to. Koliko tko daje, ulaže i koliko dobija za uzvrat. Nekim to očito nije bitno, ili im je lijepo objašnjeno da to nije bdsm. Hahahahaha. I takve primjere sam čuo.
Jasna stvar da robinja mora biti posvećena i do kraja odana svom Gospodaru… da se mora oko njega truditi… ali i Gospodar mora to sve pokazivati i spram svoje robinje.
Ne mora li? Oboje moraju uložiti itekako mnogo truda, volje i vremena, a u takvim odnosima samo jedna strana to radi
Neki se s ovom rečenicom koja slijedi neće složiti ali probajte me onda pobiti. Robinja pripada samo svom gospodaru, ali ne bi li na određeni način i Gospodar trebao pripadati samo svojoj robinji? Ne bi li joj morao davati mnogo pažnje, zadovoljstva-i sexualnog i svakog drugog, mnogo vremena s njom provoditi. Trebao bi. Morao bi.

A onda imamo i učestale zabrane u stilu zabrana svršavanja, i zabrana kontakta sa drugim Domovima. Zabrana svršavanja na duži rok je glupost, k tome i nezdrava glupost koja zaslužuje posebnu temu, a zabrana kontakta… o tome sam pisao ali zapitajte si zašto vam je to zabranjeno? Možda da ne bi doznale kako drugi Domovi djeluju, kako se ophode sa svojim subicama/robinjama? Što on to od vas želi sakriti? Ili je nesiguran u sebe, boji se konkurencije, pa misli da je najbolje ne dozvoliti joj da stupa u kontakt sa ostalim Domovima. Tako je po njega rizik minimalan. Mjesto da svojim djelovanjem dođe do toga da ona niti nema potrebu kontaktirati s drugim Domovima.
.
Meni se čini da takvima treba samo osjećaj moči i ljubavnica na poziv.
Stoga poručujem takvim masterima da malo porazmisle šta oni ustvari rade tim curama. Kaj im sve uskraćuju. Koliko malo daju a puno dobivaju. Koliko ih mogu psihički upropastiti. I što će ta cura jednog dana imati od svega toga? Dali ta veza vodi ičemu?
Cure, znajte da su ti i takvi vrlo često vrlo vješti manipulatori koji baš traže mlade ili neiskusne djevojke kojima onda mogu prodavati razne bureke i oblikovati ih po svojoj želji i prema samo svojim potrebama. Uostalom za koliko ste starijih ili iskusnijih djevojaka čuli koje su ujedno i robinje oženjenim Gospodarima, pogotovo onakvima o kojima sam pisao? Ja nisam čuo niti za jednu takvu… Zašto?
odgovor je očit.

Cure, pazite se da se nakon nekoliko godina nebi zapitale da kaj ste vi imale od te veze? Da di vam je bila pamet? Oko koga ste se vi trudile i što ste vi njemu ustvari bile i što je vidio u vama? A znam nekoliko takvih kojima se upravo to desilo.
"Di mi je bila pamet"… "Kako sam se dala izmanipulirati"… "Kaj je meni to trebalo u životu"… "Dali je to bio Master-slave odnos"… "Dali je to bdsm"… "Dok su se drugi družili i provodili sa svojim partnerima, išli na more, ili barem na jebeni sladoled do grada, ja sam bila sretna ako bi ga svakih sedam dana vidjela na sat-dva, a jesam bila budala" itd. Te rečenice sam čuo-od slova do slova.
Pazite se da se to i vama ne desi.

Tko puno daje mora i puno dobivati za uzvrat. MORA. Nikad to ne smetnite s uma. A to što ste vi submisivne, što uživate u izvršavanju, u zadovoljavanju, pokornosti, poslušnosti, pravilima… to baš ništa ne mijenja na gornjoj tvrdnji.


- 18:32 - Komentari (13) - Isprintaj - #

subota, 26.08.2006.

Alkohol i bdsm

Pod pretpostavkom da će i nadalje biti komentara i rasprava ajmo pokušati nešto utanačiti. Lijepo, pristojno, argumentirano… Dogovoreno? Doduše nekad ni ja nisam baš jako pristojan sugovornik, znam, ali poradit ću na tome. No to je tipična akcija i reakcija. Sranje povlači sranje. Komentar u stilu GRRRR, BRRRR, PSMTR poteže isti takav odgovor. Stoga idemo barem probati pisati kao pristojni i razumni ljudi. Kad se s nekim ne slažeš… objasni svoje viđenje, svoj doživljaj, svoja iskustva… pa nek razlike ugledaju svijetlo dana u pristojnom obliku. Imaš neki argument koji ruši "suprotstavljenu" tezu iznesi ga. Sve ostalo su samo plitki, nemaštoviti i totalno nepotrebni pokušaji da se nekog oblati kao osobu, jer druga strana ne može, ne želi, ne zna pobiti neke teze u argumentiranoj i kulturnoj raspravi. Uostalom nije poanta toliko u pobijanju nego u iznošenju drugačijeg viđenja, doživljaja, iskustava. Pa iznesi ih. Napišite nešto u stilu "Blogeru, vidiš ja imam sasvim drugačija iskustva koja su takva, takva, i takva, i ne slažem se sa tvojim viđenjem poradi toga i toga…" Jel to problem? Ne napadajte ljude-napadajte njihove stavove. To je velika razlika, to je temelj zanimljive i konstruktivne rasprave. Dogovoreno?

A sad će te imati prigodu da iskušate takav način razgovora jer krečem pisati o pojavama poradi kojih se znaju lomiti koplja, koje znaju izazivati oprečne reakcije i komentare kakve ste imali prilike vidjeti. Stvarno bih volio da ovaj put bude drugačije. Ajmo probati civilizirano razgovarati. Baratati argumentima, a laži i blato te pokušaje ocrnjavanja nekog kao osobe ostaviti iza sebe? Deal?

Prvo krećem sa famoznim bdsm pravilima, kojih se neki vole držati od A do Ž, a drugi ih svijaju, prilagođavaju situacijama i osobama. O tome sam već podosta pisao na ovom blogu a i na jednom drugom mjestu. Nešto niže imate listu pravila za koje smatram da su univerzalna, potrebna, uvijek i svuda primjenjiva i nužna ako želimo dobro drugoj osobi a i samom sebi. Toga i samo toga se držim. Ostala pravila prezirem i imam negativno mišljenje o njima.

Jedno od tih famoznih pravila je kako bdsm i bilo kakvi stimulansi ne idu zajedno.
Uostalom sama tvorba te rečenice je kriva. Stimulans automatski znači da nekom određena supstanca treba da ga na nešto stimulira. Alkohol meni nije stimulans, alkohol je samo još dodatni užitak i ustvari mnogo više iznimka nego pravilo u mojim seansama. No da se vratimo na temu. Donekle se i slažem da ne bi trebalo konzumirati alkohol tokom prakticiranja bdsm-a, ali to nije dogma kako neki tvrde već naputak koji se itekako može prilagođavati i čisto je individualan. Neke osobe moraju u potpunosti izbjegavati alkohol tokom seansi, drugi ga mogu koristiti. Gdje je kvaka i ko su te osobe? Prva i osnovna stvar je iskustvo. Neiskusnim i Domovima i subovima nikako ne preporučam alkohol tokom seansi, iz jednostavnog razloga što imaju nedovoljno praktičnog znanja. Teorijsko je jako lijepo i treba ga imati ali vrlo često ti ne znači maltene ni pišljiva boba kad se nađeš u konkretnoj situaciji. Znam kako to ide ;). Sjećam se svojih početaka. 10 minuta prakse znači više od 100 stranica teorije, ali i nju treba usvojiti.
Alkohol nam usporava reakcije, diže prag tolerancije na bol, općenito nam mijenja percepciju i ponašanje. Oni koji ni u trijeznom stanju nisu baš do kraja sigurni kako neke stvari napraviti, koji ne znaju svoje ni tuđe granice, pod utjecajem alkohola mogu sav SSC zaboraviti te možda i u najboljoj namjeri napraviti nešto loše. Dok nemaš određene prakse i iskustva alkohol u seansama bi ti morao biti strogo zabranjen. To u jednakoj mjeri vrijedi i za Domove i za subove. Mislim da je to svima jasno i opće prihvaćeno. Ista stvar i sa osobama koje pod utjecajem alkohola gube kontrolu,, koje cuga puca na agresivu ili na "kreteniranje". I takvi se u potpunosti trebaju kloniti alkohola. No neki tvrde da apsolutno NIKO I NIKAD nebi smio konzumirati alkohol tokom seanse. E s tim se bome ne slažem. Ako si iskusan, poznaješ svoju partnericu, ako alkohol u tebi ne budi agresiju ili neke skrivene strasti i želje… zašto ga ne bi umjereno konzumirao? Zašto bi morao poštovati to pravilo? Naravno da ima zlobnika i osoba s kojima sam se pokačio poradi sasvim desetih stvari i takvi će temeljem ovih mojih tvrdnji pisati da sam alkoholičar, da mi je cuga potrebna za opuštanje i sl. notorne gluposti i nebuloze, no to govori o njima a ne o meni. Tko me je čitao a poglavito oni koji me poznaju uživo znaju da alkohol konzumiram valjda u svakoj trećoj seansi, a i tad umjereno i čisto poradi toga što uživam u okusu dobrog vina, volim se rashladiti hladnom pivicom, a Jeger je uostalom lijek a ne cuga :)… a pitam ja vas kaj je bolje, ljepše i više napaljujuče… subicu "usta na usta" ;) pojiti tramincem ili cedevitom :). I da se razumijemo, dali će itko biti pijan od npr. butelje podjeljene na dvije osobe? Naravno da ne. Isto tako niti jedna subica nije imala baš ništa protiv kad ju je dočekala rashlađena buteljica :), a u konačnici alkohol na razne ljude različito djeluje.
Kad si malo popijem moje seanse su mnogo blaže od onih u potpuno trijeznom stanju.
Tad bi se mazio i pazio i grlio i bio mnogo više micek :) nego Dom. Stoga kad želim neku dugotrajnu, žestoku, intenzivnu seansu pijem cedevitu :), jer sa svakim gutljajem alkohola postajem sve nježniji i nježniji… To sam ja. Svi nisu takvi. Stoga svima ne preporučujem konzumiranje alkohola tokom seanse. A u konačnici ovdje pričamo o laganom cuganju, stanju eventualne pripitosti i ništa više od toga. Nikad nisam imao seasu u stanju pijanstva. Umjerenost je vrlina.

A kaj se tiče opuštanja. Onim plahim, nesigurnim, tihim, neiskusnim, povučenim… takvima možda i treba cuga za opuštanje. Dali sam ja išta od nabrojanog? Nisam.

Eto, rekao sam što sam imao na temu alkohola i bdsm-a i volio bih da svi oni koji se "ko pijan plota" :)) hehe drže pravila o zabranjeni cuge tokom seanse lijepo objasne zašto bi se i ja te oni meni slični također morali držati tog pravila?

Sljedeći post će biti moje viđenje problematike oženjeni gospodar i robinja. Tamo će biti još i više prigode da se upustimo u kulturni dijalog kojeg bi stvarno želio povesti. Uostalom znam da ovaj blog čitaju i oženjeni Domovi i subice/robinje koje su u takvoj situaciji, stoga možda sam u krivu, možda vama tako odgovara, možda su vaša iskustva i viđenja drugačije od mojih. Iznesite ih.

- 11:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 22.08.2006.

Pozdrav... kraj...

Došlo je do zasićenja i naprosto više nemam nimalo volje da dalje vodim blog. Uostalom, izgleda da svi sve znaju jer nitko ništa ne pita, ne komentira, ne sudjeluje… niti putem komentara na blogu, niti putem maila a znate da ja volim dvostranu komunikaciju a ne puko pisanje i zapisivanje vlastitih misli na ovaj virtualni papir. Ovaj put odlazim bez nekih dugačkih poruka i filozofiranja. Tako je kako je. Možda me već sutra (doduše znam da neće :) ) ponovo uhvati volja za pisanjem a lako moguće da više nikad niti ne dođem na ovaj blog. Kako sada stvari stoje ova zadnja solucija je mnogo bliže realnom stanju stvari.
Eto… neki dan sam se uhvatio kako pišem post o oženjenim nazovi masterima… i nakon 7, 8 rečenica buljim ja u ekran i velim sam sebi pa WTF (What the fuck) zakaj…? Čemu…? Naprosto mi se neda. Sasvim dovoljno sam pisao o svim mogućim aspektima bdsm odnosa i kako bi on po mom doživljaju, viđenju i iskustvu, trebao izgledati… a to svakako nije i ne može biti odnos u kojem obje strane nisu totalno i isključivo posvećene jedna drugoj… no onda zaključih da mi se naprosto neda ponovo pisati ogromni post… Uvijek će biti raznih negativnosti u bdsm-u… uvijek će biti mlađahnih curica koje padaju na starije likove koji im valjaju šprehe i bureke o nekom 24/7, o robovanju o služenju, o poslušnosti i sl. u konkretnom primjeru floskule za mazanje očiju. Dali ću ja takve stvari svojim napisima spriječiti? Naravno da neću. Nekad sam imao iluzija da ovim blogom mogu nekaj pokrenuti… promijeniti… od poimanja bdsm-a kod ljudi koji nisu u svemu tome i ne znaju kaj bdsm sve inkorporira… pa do pogleda na vlastitu sexualnost i razne želje i potrebe koje imaju neiskusne osobe željne bdsm-a… pa do sprečavanja raznih loših iskustava koje idu od susreta sa sadističkim psihopatima koji će čisto fizički nekom nauditi… pa sve do mnogo suptilnijeg ali i goreg iskorištavanja i upropaštavanja koje se događa na duže staze i koje ostavlja trajnije posljedice.
No na kraju balade zaključih da mi se naprosto više neda :). Nemam volje niti snage niti želje a i mislim da sam sasvim dovoljno napisao o bdsm-u. Od njegovih najviših i najsvjetlijih vrhunaca… pa do raznog blata, kala i glibova kojih u bdsm-u nažalost ima i to mnogo.

No opet pišem dugačak oproštajni post, a na samom početku sam rekao da to neće biti tako.

Uživajte ljudi… i nikad ne zaboravite da svatko tko daje exkluzivu ima istu pravo i zahtijevati… Svatko tko je do kraja posvećen istu takvu posvećenost mora i dobiti za uzvrat. Bdsm može biti nešto najdivnije što vam se ikad dogodilo… ali nekima je to i najgore iskustvo. Nekad je to vidljivo u roku keks… nekad tek nakon nekoliko godina shvatite s kime ste imali posla… No to i onako svatko sam za sebe mora shvatiti i naučiti, a iskreno se nadam da su moji napisi barem nekome pomogli.

I par brzopoteznih savjeta za kraj :)
24/7 MORA biti 1 na 1. Nikakve vanilla ženice, ljubavnice, cure i sl. tu naprosto nemaju kaj tražiti. A ako ih ima e to onda nije i ne može biti bdsm odnos. To je povremena bdsm ševa i/ili igranje bdsm-a i nikad ne dozvolite da vas bilo tko uvjeri u išta suprotno jer laže i želi vas iskoristiti za svoje ciljeve. Trud uvijek mora biti obostran… isto kako i zadovoljstvo mora biti obostrano… ako niste asexualci onda nikako ne pristajte na neko odricanje od sexa-pogotovo ne na duže vrijeme… a ako do toga i dođe-dobro se zapitajte i dali se druga strana odriče sexa? Na masu mjesta sam to napisao ali vrijedi ponoviti… subice/robinje… Doma koji vam ne pruži barem duplo više svršavanja nego vi njemu automatski pedalirajte… Ne padajte na fore o nekom dokazivanju bilo čega na način da se odreknete svršavanja…
Seks je zdrav i za um i za tijelo i ne dozvolite da vam ga itko uskraćuje. Doduše to ne znači da se veza temelji samo na sexu. To nikako… ali sex je bitna stvar u svakoj vezi pa tako i u bdsm-odnosu.
Ovo pišem potaknut jednom pričom o mladoj djevojci kojoj je njen oženjeni nazovi master zabranio svršavanje 6 mjeseci… Mislim strašno. Katastrofa.
Mislite li da je za 20 i kusur godišnjakinu i psihički a bome i fizički zdravo da se na toliko dugačak rok odriče sexa? I da svoje najbolje godine trati sa nekim likom koji na njoj liječi vlastite frustracije… što se vidi i iz te naredbe a i iz još nekih detalja koje znam ali o kojima mi se neda pisati jer bi zahtjevali daljnji komentar za kojeg nemam volje. Nađite si partnere kojima će te biti prva i jedina… koji će s vama provoditi vrijeme… koji će vam biti i Dom, i dečko i partner i prijatelj. Ne pristajte na ništa manje od toga… niti se upuštajte u bilo kaj sa osobom za koju znate da vam sve to ne može pružiti… ili nek to bude od početka samo bdsm seks bez ikakvih dubljih konotacija.
A poruka oženjenima… budite fer. Ili se rastanite i stvarno budite Gospodari i živite sa svojom robinjom ili se pomirite s time da NISTE i NE MOŽETE biti Masteri s velikim M. A onda tako i djelujte… Mislim kako vas nije sram, prvenstveno pred vlastitim subicama/robinjama, a onda i pred samima sobom izigravati nekaj što niste… i tu bi psihijatrija imala puno posla. Nije vas sram nekoj curici izigravati Gospodara a onda se stisnuti uz svoju zakonitu vaniliju koja nema pojima čime se vi bavite u slobodno vrijeme a i nikad neće doznati jer bi tad veeeliki i strašni Gospodar najebao od svoje ženice.

No dobro… to je jedna od negativnosti o kojoj nisam pisao koliko o ostalima pa sad hvatam prigodu. Daj Bože da su svi u bdsm-u iskreni i prema samima sebi ali prema svim ostalim akterima priče. Uvijek sam bio za iskrenost i reciprocitet… zato me navedena pojava toliko i smeta.

Ovime završavam post a i svoj angažman na blogu.
Pozdrav svima i nikad ne smetnite s uma SSC.

P.S. Stvarno bi volio da neki oženjeni master ili pak subica/robinja u toj situaciji ostavi svoje viđenje u vidu komentara ili maila. Poradi toga ću još ponekad navratiti ovdje.
Pozdrav svima.

- 00:56 - Komentari (15) - Isprintaj - #

petak, 04.08.2006.

Sta vidim u BDSM-u

Ponekad se zapitam zasto mi nisu normalne neke stvari... Ponekad se zapitam, sta ja to, stvarno i zapravo vidim u bdsm-u. Jedno, prvo iskustvo koje sam imala? Procitam, tu i tamo, neke komentare... Jedan mi je posebno zapao za oko... ’’...Ali da je to sve istina svi bi ostali sa svojim prvim ljubavima i niko posle prvog gospodara ne bi pomislio da moze ponovo osetiti isto za nekog drugog. “ I dugo sam razmisljala o ovoj recenici...

Proces formiranja nasih licnosti je dugotrajan proces. Toliko dugotrajan i spor, da se ne zavrsava nikada. Menjamo se citavog zivota, oblikuju nas iskustva koja dozivljavamo, i svako nas iskustvo necemu nauci. Promeni nas. Ucini nas drugacijima. Boljima? Gorima? Nekada sam mislila da to ne zavisi od nas samih. Danas... Danas sam promenila misljenje. Zavisi. Zavisi samo od nas samih, od toga u kom pravcu zelimo da idemo, u kom pravcu zelimo da se razvijamo. Zivot je prepun izbora. A jedan od najtezih izbora koje u zivotu moramo da napravimo je taj da odlucimo sta nam je, u vezi nas samih, bitno, vazno, ono sto ne podleze kompromisima, ma kako zeleli da napravimo kompromis, i ma kako bi nam taj kompromis doneo trenutno olaksanje.

Mene je to prvo iskustvo obelezilo. Na mnogo nacina. Jedan od osnovnih je taj da mi je, bas to prvo iskustvo promenilo mnoge percepcije u glavi. Dozivljeno je, postojalo je, i ubedilo me je da je moguce, da je postojece, da samo tako i na taj nacin zelim i mogu da uradim neke stvari. Ponekad pomislim kako je doslo prerano, i kako nije trebalo da bude prvo. Jer, da nije bilo prvo, kompromisi bi mi postali daleko jednostavniji, i daleko lakse bih prihvatala neke stvari, a mnoge mi ne bi bile nemoguce. Lakse bih prihvatala neke stvari, lakse bih sa njima izlazila na kraj, manje bi mi smetale. Bile bi moguce. Mogla bih, na primer, da prihvatim odvajanje jednog dela mene od drugog, i mogla bih da zivim sa tim bez trzavica, bez lomova, bez bola. Mogla bih, sa manje opreznosti, da pristupim nekome, i da ne nalazim za cudno da moze da me vidi podeljenom, i da mu to ne smeta, da moze da iz mene vadi ono sto mu treba, ono sto zeli, a da sve drugo ignorise kao postojece. Mogla bih da prihvatim samo delove nekog koji se nude. Mogla bih da prestanem da analiziram postupke, reci, recenice, i da ih ne shvatam na nacin na koji ih shvatam. Mogla bih da prestanem da pronalazim opravdanja i da se prepustim nerazumevanju, time bih mogla da prestanem da u ljudima pronalazim i stvari za koje ne zele da budu pronadjene, i da ih prepustim skrivanju koje im je potrebno. Ne znam... Za mene, jos uvek, postoji nada da su ljudi samo uplaseni, i da imaju svoje razloge da se skrivaju. Na zalost, ma koliko ja to zelela, ne mogu im pomoci u tome. To je dvosmerna ulica. Potrebna je i zelja sa druge strane, ne samo moja.

Mogu ih prepustiti zaboravu. To je najlakse. Precrtati nekog i zaboraviti da je ucinio nesto sto nas je povredilo. Ali, zasto odbaciti jedno iskustvo koje nas moze promeniti? Na bolje? Na gore? To je vec na nama samima.

Zanimljivo je, ipak, kako sledimo nekakav obrazac u svojim zivotima, posebno kada su u pitanju osobe sa kojima zelimo da provodimo vreme. Mene je to prvo iskustvo zaista "gadno" obelezilo. Pokazalo mi je sta je to, u drugoj osobi, sto je osnovno merilo moje naklonosti. Pokazalo mi je sta zelim, sta mi je potrebno, i pokazalo mi je kako su kasniji kompromisi donosili samo lomove i nezadovoljstvo. Sada, kada sam zagazila u neke “ozbiljnije” godine, u kojima neke stvari sve vise i sve brze gube na vaznosti, ti kompromisi su mi postali nemoguci. Mada nepristajanje na njih oduzima mnogo, sa druge strane dodaje daleko vise. Nesto sto nam, u nekim “neznijim” godinama ne znaci mnogo, jer je svet jos mlad za nas, i jer imamo mnogo vise izbora pred nama, vise vremena za njih, i svaki pogresan ne znaci i tezak put nazad. Ne pristajem, vise, da ne volim sebe. Kada nastupe teska vremena, kada nam se dogode stvari koje nam protresu zivot iz temelja, samo mi sami smo ti koji mogu uciniti da temelji izdrze. Ko, u tom slucaju, ne bi zeleo da u sebi ima nekog pouzdanog, nekog na koga se moze osloniti, nekoga koga voli i postuje? Cineci kompromise, ucinila sam i to da mi postane mnogo vaznije koga imam pored sebe. Sada mi je mnogo vaznije koga imam u sebi. Ruzna iskustva, iskustva u kojima se ponudjena ruka povlacila u trenutku kada je prihvatana, jer su se otvorile barijere poverenja, ucinila su da shvatim da neciju ruku mozes prihvatiti tek onda kada ti nije potrebna, tek onda kada je i sama svesna da nece biti opterecena stvarima kojima ne zeli da bude opterecena. Mozda bas zbog toga imamo i gradaciju odnosa u nasim zivotima? Sa nekima uvek mozemo biti ono sto jesmo. Drugi nisu zasluzili da budemo ono sto jesmo. Cemu davati nekome nesto sto taj neko smatra bezvrednim? Jednostavno, bolje je prihvatiti da ljudi imaju razliciti sistem vrednosti, i da nam nisu iste stvari u zivotima bitne.

I onda me to sve vrati na pocetak razmisljanja... Sta ja to stvarno i zapravo vidim u bdsm-u? Isto sto i u ostatku svog zivota. Iste stvari. Iste vrednosti. Iste stvari me privlace i iste odbijaju. Vidim ljude, vidim osobe, vidim licnosti. Vidim ili pripadnost ili odbojnost. Onako kako pristupam ljudima koji nemaju veze sa bdsm-om, tako pristupam i ljudima koji imaju veze sa njim. Ne odvajam ga od ostatka svog zivota. On je deo mene, bas kao sto je i sve drugo deo mene. Cini me celom, cini me potpunom, cini me onim sto jesam. Bez njega, bila bih neko drugi, bas kao sto bih bila neko drugi bez bilo cega drugog u sebi. Tako posmatram i druge ljude. Kao celine. Ne mogu da ih odvajam i razdavajam, seciram i uzimam samo delice koji mi odgovaraju. Moraju biti celi. I moraju zeleti da budu celi. I bas kao sto ne zelim sebe da dajem u delicima, tako ne zelim ni delice koji se nude, jer imaju problem da budu celina. I to je jedini kompromis na koji nikada vise u svom zivotu necu pristati. Da podelim i da budem podeljena.

- 00:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.07.2006.

Moja masta smislja svasta

Vidim, svi se zabrinuse sto nas nema... Pljuste pitanja: "Gde ste?", "Kako ste?", "Sto vas nemaaaaaa?"...

Neka, neka...

Sezona godisnjih odmora i tako to, pa sezona kisa, pa sezona letnjih necega, svi se opustili, svi zamenili stres svakodnevice za stres godisnjih odmora... Bauk godisnjih kruzi Evropom...

Ako ste mislili da sam i ja jedna od srecnih koji lutaju po raznim plazama i prze se po suncu premazani maslinovim uljem ili nekom slicnom marinadom, varate se. Raditi, raditi, i samo raditi, pa ma na cemu, nije bitno.

Dakle, iskoristih ovu pauzu da se malo bavim naucno-istrazivackim radom. Sta sam istrazivala? Nesto jako interesantno. Kako se ljudi snalaze da pronadju ekvivalente nekim igrackicama koje su dostupne prosecnom Evropljaninu, a sve vezano uz bdsm. Jos jednom se pokazalo kako ljudska masta nema granica. I to kako su ljudi bili spremni da ucestvuju u ovom malom istrazivanju (doduse, neki su saznali tek posle da su ucestvovali u anketi, ali nije im smetalo, posto je anketa bila anonimna).

Posto sam nedavno (pa dobro, i ne bas tako nedavno) imala prilike da dobijem jedan link za jedan internet sex-fetish-bdsm shop, zadivila me sarolikost i mastovitost pojedinih predmeta tamo. Doduse, priznajem, zadivilo me i vlastito neznanje, jer bar dve trecine tih predmeta mi i danas izmice po svom smislu i nacinu upotrebe, a izgleda da nisam jedina, posto je malo ko umeo da mi objasni, a nazivi tih predmeta nisu bas mnogo govorili. Naziv, kao na primer "Swinging tree" a na slici jedna obicna motka sa nekakvom ruckom, i nista vise. Sad, mozda nemam bas previse maste, ali ja sam, evenutalno, mogla to da povezem samo sa stalkom za papagaje, mada ne razumem zasto bi papagaj uopste hteo da se ljulja na toj jednoj rucki, i kako bi to izveo, a i nije mi jasno kakve to veze ima sa bdsm-om ili seksom uopste, osim ako nije u pitanju neki animal-voajerski fetish. Ali, lako je "to" napraviti, pa ako neko smisli neku namenu tome, ili je vec zna, neka ne bude stipsa, nek podeli sa svima.

Od onih obicnih stvarcica koje svako ko nema dve leve ruke moze da napravi (koliko se secam, na forumu mojbdsm ima i nekoliko uputstava kako da se naprave razne spravice, podstapalice kao i drugih ideja), do onih stvarcica koje je, osim ako nemate diplomu iz elektronike, robotike i jos kojecega, nemoguce proizvesti u "uradi sam" manufakturi, pred gledaocem se otvara citav spektar ideja i djavolcica koji usadjuju cudne ideje, dok izvode dvostruki aksel u kostimima sa sljokicama... Cekaj, to je iz nekog drugog prenosa. Brisi aksel i sljokice. Dakle... Svega tu ima, a ljudi ko ljudi, posebno sa nasih prostora, ne bi bili to sto jesu da ne skidaju fore i zamenjuju original jos originalnijim surogatima.

Jedna od stvarcica, posebno zanimljivih po svojoj nameni je i vibrator na daljinsko upravljanje. Dakle, osoba zenskog pola, pozeljno submisivna, namesti jedan deo, onaj koji vibrira, tamo gde treba (ipak je ovo javni blog), dok osoba (sad cu da se spetljam, ne zamerite mi) bilo muskog, bilo zenskog pola (zavisno od afiniteta pozeljno submisivne osobe koja mora biti zenskog pola u ovom slucaju) pozeljno Dominantna, kod sebe cuva drugi deo ove napravice, koji aktivira na daljinu (ne preteranu) onaj deo koji ostaje kod submisivne osobe u posedu. (Ako niste razumeli prethodnu recenicu, ne krivim vas, ali ja znam sta sam htela da kazem, dovoljno je.) Vrlo zanimljiva napravica, mozda malo ogranicenih sposobnosti, jer je potrebno da obe osobe sa oba dela ove spravice budu u dometu od pet metara, inace ne radi. Preporuceno koriscenje ( a jeste, za ovo je bilo uputstvo za upotrebu, a za onaj swinging tree nije, kao, ovo nikome nije jasno kako se koristi i cemu sluzi, a swinging tree je, valjda, "potreba i neophodnost svakog modernog domacinstva" pa svi znaju cemu sluzi) je "na javnim mestima, kao i u intimnosti vaseg doma" (ponekad me stvarno zadivljuje debilnost tih uputstava, kao ono: "Deo gajtana sa utikacem ubacite u steker na zidu, a zatim prebacite prekidac na aparatu u polozaj "ukljuceno"...). Osim ako ne zivite u nekoj evropski razvijenoj zemlji u kojoj je normalno da ovakve stvarcice mozete da nadjete u svakom sex-shopu (onaj swinging tree, ako vam je bas tako zapeo za oko, kao meni na primer, mozete naci u svakoj bolje snabdevenoj prodavnici opreme za kucne ljubimce, a i jeftiniji je tamo), ili putujete takvim prostranstvima, ili imate zivaca za uvoz takvih stvari, ili ste upuceni u tajne elektronike, kibernetike i robotike, preostaju vam dve stvari... Da mastate o ovome ili da ukljucite mozak i smislite nesto sa istom namenom. Pa, evo sta je smislio jedan "genijalni bdsm mozak" (nije moj, ne brinite) na ovu temu. Dakle... Potreban vam je: Jedan mali, moderni mobilni telefon (mobitel), jedan kondom, i dve osobe ( mada, sto jeste jeste, ni tamo na onom sajtu nije pisalo da je obavezno potrebno dvoje. Ljubitelji solo igrica, i za vas moze da posluzi ova igrackica) jedna submisivna zenska osoba i jedna (da se ne ponavljam, shvatili ste, a ako niste shvatili prvi put, necete ni sada) Dominantna osoba. Na kom principu radi ovaj "uradi sam" vibrator na daljinsko upravljanje? Mobilni telefon podesiti na vibriranje (obavezno, da vas ne bi malo precudno gledali dok zvonite na malo cudnom mestu), ubaciti ga u kondom, a zatim ga staviti na podobno mesto (javni blog, znate vec). Da bi stvar proradila, dovoljno je da Dominantna osoba pozove broj ovog mobitela, i pusti ga da "zvoni" u zeljenoj duzini trajanja. Vaseg izvestaca su ubedjivali da se ovako postize cak i bolji efekat od originala, jer ucinak istog nije uslovljen daljinom od daljinskog upravljaca, odnosno, stvarno je moguce izvoditi ovo cak i sa veoma velike udaljenosti, da ne pominjem da sudeonici ove "igre" cak ne moraju biti u istom gradu, pa cak ni u istoj drzavi. Posto se niko i ne javlja na taj mobitel, igrica je besplatna, odnosno, utrosili ste samo na nabavku mobitela (ionako vam je trebao novi) i na kondom. Sve ostalo vec imate.

Sto se tice ostatka istrazivanja, tu sam vec nailazila na uobicajene odgovore, kao i na uobicajene zamene za originale. dakle, klasika. Umesto specijalnih stipaljkica (kvacica) za bradavice, obicne stipaljkice (kvacice) za rublje. Umesto, napr, paddle-a, reket za stoni tenis ili drvena daska za kuhinju. Umesto posebno izradjenih ogrlica, ogrlice za pse koje se mogu naci u svakom pet shop-u, umesto... ma, znate vec, to vec i vrapci na granama znaju. Neki su isli i dalje, pa su mi objasnjavali zbog cega su crvene stipaljkice bolje od zelenih, ili kako ukrasiti dasku za secenje povrca da deluje krajnje opasno, odnosno, da joj se "ubije ona nevinost prirodnog drveta" (ma, bdsm-asi su poetski nastrojeni ljudi), tako sto ce se prefarbati u crno, docrtace joj se zubi, nalepice joj se oci... E, da. Jedan od ispitanika je smislio i nacin da napravi vlastiti paddle sa natpisom. Naime, na tom sajtu se mogao videti paddle sa utisnutim slovima koja ispisuju rec "slut" pa se ta rec ocrta na kozi subice. Dakle, ovaj Dr. Moriarty bdsm-a je napravio to isto, odnosno, nabavio ona reljefna plasticna slovca kojima se "ispisuju" reci na raznim predmetima (a kada mi je rekao da je to nabavio kod kamenorezca koji istim tim slovima "ispisuje" nadgrobne spomenike, zaista sam se zamislila) i prikucao ih na onu dasku sa zubima, ocima, prefarbanom u crno, jedino se malo zeznuo u tome sto je prevideo jednu takvu sitnicu kao sto je "efekat ogledala"... Naime, ta slova je trebalo prikucati naopako, odnosno okrenuti ih kao da se vide u ogledalu, pa je tako njegova subica ponosno nosila rec "ajlord" na svojoj guzi, umesto planiranog i ocekivanog "drolja". Naravno, citava scena je propala, jer se Dr. Moriarty bdsm-a odvalio od smeha kada je ugledao pomenutu rec na pomenutom mestu. Njegova subica je deset minuta zbunjeno gledala kako se ovaj previja od smeha po podu, ne shvatajuci u cemu je problem, dok on nije smogao dovoljno snage da je pantomimom posalje do ogledala kako bi i sama mogla da vidi u cemu je stvar. Ovaj genije je, naravno, opet prevideo cinjenicu da ce ona svakako u ogledalu videti "drolja" umesto "ajlord", pa je zamalo doslo do nemile scene napustanja od strane iste. No, do tada se on vec pribrao i objasnio u cemu je stvar. Naravno, nabavio je novu dasku, nova slova, ispravno uradio stvar ovog puta, a ona daska sa zubima, ocima i "ajlord", ostala je kao spomenik domisljatosti i upozorenje kako je lako prevideti cak i ocigledne stvari.

Dakle, cak i kada se prepustite masti, vodite racuna o sitniciama koje se lako smetnu s' uma, posebno kad prorade hormoni.

Mene i dalje kopka onaj swinging tree, i necu se smiriti dok ne otkrijem cemu to sluzi. Ako neko vec zna, nek javi.

Uzivajte u suncu i letu i pazljivo s' mastom.

c.



- 01:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 15.07.2006.

Zasto subica mora biti jaka?

Ako mislite da subica mora biti jaka zato sto treba da izdrzi razne „kazne“ fizicke prirode, mozda se i varate, a mozda i ne. Naravno, za to vam je potrebna odredjena jacina karaktera, mada nije obavezno. Naime, ako mislite da se jacina toga sto ste subica ogleda u tome koliko udaraca necim treba da izdrzite bez glasa, varate se. Prvo, velika vecina Domova i te kako voli da cuje kako to sto rade ima efekta, sve dok to ne prelazi podnosljivu kolicinu decibela. Dakle, pozeljno je da subica bas i nema preveliku toleranciju na bol (naravno, podrazumeva se da nece vristati na sav glas vec kod prvog udarca). Cak i ako je to slucaj (sto nije bas cesta pojava), Domovi imaju nacina da kolicinu decibela svedu na najpodnosljiviju mogucu meru. Kako? Neki Domovi, sluze se prirucnim sredstvima, kao sto su, na primer: Subicine gacice, visenamenska marama koja moze posluziti kako za sputavanje pokreta (vezivanje nogu, ruku, vrata, repa.. pardon, malo sam se zanela), „oduzimanja“ cula vida vezivanjem iste preko glave a oko ociju, tako i za to da se strpa u subicina usta kako doticna ne bi budila komsiluk i navlacila Domu policiju na vrat, te ono najcesce i najradije korisceno sredstvo koje je, nekako, Domovima uvek „pri ruci“, a to je k... (sto, ponekad, i nije najpreporucljivije, jer, ako subica nije dobro istrenirana, moze doci do nezeljenih posledica), do onih sofisticiranijih, tehnicki savrsenijih te strogo namenskih pomagala kakav je ball – gag. Koriscenjem istih, postize se pristojna buka koja i dalje Domu salje povratnu situaciju kako subica, i te kako „prolazi kroz pakao“, a subica, i te kako, ima dovoljno jak izgovor da ne mora izigravati Majku Hrabrost, te da slobodno moze pokazati kako je „slaba“ na fizicke podrazaje te vrste. Da ne spominjem ono „Molim Vas, prestanite“, koje, nekako, ima sasvim suprotan efekat od predpostavljenog. Niti Domovi prestaju, niti subice ocekuju da prestanu, ali, i Domovi to vole da cuju, a i subice to vole da izgovaraju, tako da...

Ako mislite da se jacina subice ogleda u tome koliko vremena moze provesti, na primer, vezana, ili koliko dugo moze da provede na kolenima, ili u nekakvoj nemogucoj misiji dubljenja na trepavicama, ni to bas ne govori mnogo o jacini iste. Vise o njenoj fizickoj pripremljenosti, te treningu do iznemoglosti, kada se misici uce da podnose neke polozaje na koje nisu navikli. Vecina subica „trenira“ ove sportove u trenutcima opustanja, u svom slobodnom vremenu, a i poznate su neke tehnike i mali trikovi, koji ce vam omoguciti da visesatno vezivanje na krevetu (recimo, pomaze kad lezite na krevetu, udobno zavaljeni na jastuke u polozaju sprad – eagle, dok su vam ruke i noge labavo vezani za coskove/kuteve kreveta) postane sve drugo samo ne mucenje bez kraja i konca. Za one, malo ozbiljnije i zahtevnije slucajeve i pozicije, dobro je znati da je bitno sto vise opustiti misice te se ne opirati vezama na telu, odnosno, koristiti ih ko podupirace. Na zalost, ova tehnika nikako ne pomaze kod izuzetno zahtevnih Domova koji ce cekati onaj trenutak da vas ipak pocnu muciti grcevi misica, tako da, ako vec imate posla sa takvima, bolje je sto pre izazvati taj trenutak, jer cete svakako stici do njega, a zasto to onda ne bi bilo pre nego kasnije, jer, sto pre stigne, pre cete se naci slobodne i imacete vise vremena za ugodnije stvari. Dakle, u takvim slucajevima, slobodno se opirite vezama koliko god mozete, garantovano grcenje misica stize u roku od desetak minuta do pola sata, u zavisnosti od vase fizicke pripremljenosti (ko vam je kriv kad vezbate). Sto se kolena tice i njihove upotrebe u svrhu odrzavanja ravnoteze, odnosno, boravka na njima, i tu ima malih trikova koji ce vam omoguciti da duze vremena provedete na istim, uz minimalnu neprijatnost (pa, sad, kakve bi vi subice bile kad bi sve bas islo bes neprijatnosti, ili kakvi bi oni Domovi bili kad bi vama bas uvek bilo prijatno?????). Naucite da prebacujete tezinu (neprimetno, ili sto je moguce manje primetno) sa kolena na koleno, te radite vezbe kod kuce (pre radnje klecanja, posle nje to necete moci) za ojacavanje butnih misica koje ce vam se pokazati od neprocenljive vaznosti u slucajevima kada imate posla sa Domovima koji uzivaju u slici: „Ja sedim u fotelji i gledam TV, a ti klecis pored fotelje i sa zanimanjem pratis sednicu sabora koja traje li traje.“ Naravno, pokazivanje toga koliko vam je neprijatno na kolenima, uopste ne znaci da ce Dom da vam to uzme za zlo. Naprotiv! Tako da... Don’t worry, slobodno budite slabe kad su takve stvari u pitanju.

Ako mislite da se jacina subice ogleda u tome da izdrzava ono sto bi mnoge zene u takvim intimnim i nadasve zadihanim situacijama smatrale cistom uvredom, ni to bas nije tako. Naime, mnoge zene bi shvatile kao uvredu da im njihov „dragi“ kaze da su kuje bez premca. Zacudo, velika vecina subica ce ovo shvatiti kao veliki kompliment, sto sasvim lepo ide na ruku onima koji tvrde da su ljudi koji upraznjavaju bdsm malo na svoju ruku (da ne upotrebim neki drugi izraz koji bi ljudi koji upraznjavaju bdsm ipak shvatili kao uvredu). Na primer, kada meni Dom kaze da sam njegova slatka mala droljica, meni bude toplo oko srca. Kada izbaci deminutiv kao dijalekticku formu i oduzme epitete „slatka“ i „mala“, meni bude toplo negde drugde. Kako god okrenes, toplo mi je i lepo mi je. Za to i ne treba neka jacina, zar ne? Sad, drugo bi bilo da ove reci upotrebi u nekom „normalnom“ razgovoru, jer bi vrlo brzo shvatio da posedujem poprilicnu jacinu, ali u sasvim drugom kontekstu od onog o kome sada pricam. Naravno, bude tu i „tezih“ reci, ali, kako god okrenes, velika vecina subica nece ni trepnuti na pomen istih, tako da o nekoj jacini u ovom smislu ne treba ni trositi reci...

Pa, zasto, onda, subica mora biti jaka? U cemu se to ogleda njena snaga? Recimo u tome sto mora trpeti Doma. Mora biti dovoljno jaka da izdrzi sve njegove promene raspolozenja u trenutcima kada ih najmanje ocekuje. Mora umeti da odbroji u sebi do sto i natrag u trenutcima kada bi najradije uzela pistolj i upucala Doma. Naravno, ne mora brojati u sebi do sto i natrag, ali, onda, mora traziti drugog Doma, da ne pominjem komplikacije sa zakonom, ili, ako je dobrodusna i ne bi ni mrava zgazila, onda samo mora traziti drugog Doma. E, tu mora biti jaka. Mora biti sposobna da izdrzi jedan super ego, i mora biti sposobna da se nosi sa njime. Mora umeti da ocuti neke stvari. Mora umeti da sebi kaze: „Ma, OK, nije on tako mislio“, mora umeti da se savlada u situacijama kada joj nije do savladjivanja. Mora biti jaka kao konj, Ludi Konj i tvrdoglava kao magarac, da bi ubedila sebe kao je sve to vredno. Mora imati nepresusni smisao za humor i sposobnost gledanja na stvari sa vedrije strane, inace je pukla. Mora biti sposobna da velica taj ego (koji je, ionako veliki) i divi se svome Domu zbog njega (makar u sebi mislila: „Boze, jesi li ti ozbiljan?“). Mora umeti da se, ponekad, smeje glupim salama, da „tapse“ pametnim izjavama, da trepce okicama i pravi promaju trepavicama gledajuci zadivljeno u svog Doma koji, ponekad, pravi budalu od sebe pred drugima, ali, to i tako nije posebno bitno. Bitno je da ne pravi budalu od sebe pred vama (i sto je najcudnije od svega, vi, nekako, uopste necete misliti da on pravi budalu od sebe, nego cete stvarno misliti kako je sjajan). Mora biti sposobna da izdrzi „testove“ razne vrste na koje ce biti stavljana from time to time, koliko da bi pokazala svom Domu kako ima moc nad njom. Mora biti strpljiva kao sipljivo kljuse i raditi na tome da malo ublazi mane koje ima njen Dom (mane karaktera, ne mane koje pokazuje kad se nadje u ulozi Doma, te mane ispravljace zajedno, razgovorom), ali tako da on nista ne primeti. Ako se, kojim slucajem, zaljubi u svog Doma, onda se sve ovo mnozi sa sto, pa se dize na deseti, jer onda joj nema druge, nego da bude jaka kao... (nemam primerene komparacije za ovo). Ako ima srece da je Dom razumno ljudsko bice (ponekad moguce), onda ce se desiti da njena jacina bude malo redje stavljana na probu. Medjutim, cesce se desava da subice i te kako moraju da iskusavaju svoju jacinu devedeset devet posto vremena. Na primer (malo sam dosadna sa ovim primerima? Budite jake pa izdrzite) njoj je bas neki sugav dan, nista odredjeno, jednostavno, bas joj je doslo da je neko saslusa i pokaze malo razumevanja za to sto je odlepila bez vidljivog razloga, sto joj je, odjednom, tragedija jer joj se polomio nokat, sto joj se osusila nekakva biljcica, sto je sunce proradilo pa salje jonizujuca zracenja na zemlju a nju je bas opalio jedan jonizujuci zrak iz vedra neba, sto se nasla uvredjenom i povredjenom jer ju je neko pogledao popreko, sto... (dopunite same), a on je, nakon njene price za koju ju je davio pola sata recima „reci mi, vidim da nesto nije kako treba, sta je u pitanju?“, pogleda malo iskosa i kaze: „Znas da nisi normalna? Sta tebe pogadja... Daj, ne drami.“ . Nakon takve jedne izjave, sta vam preostaje? Naravno, da budete jake ( i potrazite neku prijateljicu kojoj cete olajavati svog Doma na koga ste besne kao risevi zbog toga. Zato je dobro imati prijateljice medju subicama, jer njima mozete da kazete i detalje koje ne biste mogle reci drugim prijateljicama). Ako se vama, bas, to vece mazi, jer vam je doslo da se mazite, mozete biti sigurne da se njemu nikako nece maziti, jer je isplanirao nesto drugo. Sta vam preostaje? Da budete jake i sa smeskom ucestvujete u tome sto je isplanirao, iako vam se i dalje samo mazi. Ako se desi da kazete: „stvarno mi se neda to veceras“ (smrtni greh!), onda morate da izdrzite durenje i uveravanje kako se ne duri, i kako mu nije nista, sve dok, ili ne popustite, ili ostanete pri svome pa se posle izvinjavate da niste tako mislile i da ne znate sta vam je bilo. Sa druge strane, ako se njemu „neda veceras“, mozete dubiti na trepavicama, njemu se neda i tacka. Ako ste, slucajno, zapamtile nesto sto mi je neplanirano izletelo, a nije to planirao da kaze, bolje da to nikad ni ne pomislite da mu kazete ili da pokusate da ga ispitate po tom pitanju, jer ce: a) poreci da je to ikada rekao, b) izignorisati da proizvodite neke smislene zvuke koji formiraju razumljive reci, c) preci u kontranapad, d)... (dopunite same). Ako bi vi da ozbiljno razgovarate o necemu sto je njemu tema „ni pod razno“, ili ce sve okrenuti na zajebanciju, ili ce vas pogledati „onim pogledom“, i to bi bilo to. Ako.... (dopunite same).

E, sad, pitacete se, sigurno, pa zbog cega to sve trpeti????? Zasto, jednostavno, ne reci „Ma ko te j...“ ? Zato sto... E, sorry cure, to cete morati da otkrijete same :o))))))

A ako se neko pita, zbog cega sumanuta colombina sedi u ovo doba (jutra?) za kompjuterom i pise budalastine kad citav normalni svet spava, to je zato sto je colombina nacisto odlepljena osoba kojoj inspiracija dolazi u ovo neko doba, pa ustaje iz kreveta u koji se fino ususkala obnevidela od radosti sto je pala kisa i rasahladila sve, pali kompjuter i seda za njega da otipka nesto sto joj se mota po glavi od poslednjeg „razgovora“ koji je vodila... To je zato sto prolazi kroz neku hrpu sranja koja se gomilaju (njena prabaka bi, vrlo prozaicno rekla: „I Bog s... na veliku gomilu“), a onda se nadje jos neko da joj jos malcice s... po glavi. Dom? Ma kakvi. Dom je suvise blaga rec za njega. I nemojte sad odmah da se bacite u razmisljanja „ko bi to mogao biti“, jer su sanse da saznate ravne nuli.
BTW, to je i zato sto joj je u ponoc svanuo „divan dan, divan dan“ al’ nema veze, procice i taj.

PS. Ovo sto ste upravo procitali je ekstremno opasno i nikako to nemojte pokusavati kod svoje kuce. Colombina je obuceni profesionalac kome fale dve do tri daske u glavi. Ako ih neko pronadje, nek javi.

- 04:46 - Komentari (5) - Isprintaj - #

utorak, 11.07.2006.

Basic bdsm training... blokada i kritika

E da, i meni se to zna dogoditi. Sjednem pred lap i masu ideja mi se roji glavom a kad ih pokušavam uobličiti u rečenice nije to to. Nekako vjerujem da smo ekipu naviknuli na stanovitu kvalitetu napisa i onda mi je nekako "ispod časti" napisati text koji ne zadovoljava samozadane standarde-no bez brige, još svašta imam reći na zadanu temu i stvarno želim poraditi na dobrobiti bdsm zajednice kao takve jer svima nama može samo ići u prilog edukacija, razgovor o stvarima od zajedničkog nam interesa. Svojevrsno "učenje bdsm-a"… jer kao i sve na ovome svijetu talent je možda samo 20%… ostao je teoretsko i praktično učenje, napredovanje i rast.
I sad će opet ispasti da kukam ali da… baš mi je blesava vaša šutnja…

Ima Domova koji su duže od mene u ovome, koji imaju veće i teoretsko i praktično znanje i mogli bi napisati odličan post samo kad bi im se dalo… a da malo provociram ;) "mogli bi napisati odličan post samo kad bi ih bilo briga" :p
Postoje subice koje koje su imale maltene pa savršene Domove (koliko bilo tko može biti savršen) isto kao i one za koje bi bilo bolje da su pod ključem… i one bi mogle napisati koji odličan post… samo kad bi im se dalo… ili da provociram ;) :p

Nekad mi je stvarno fantastično kako ljudi mogu biti indiferentni… kako im se neda odvojiti 15-20 minuta da napišu neki text koji bi mogao svima nama skupa biti u korist.
Bez obzira kako vama izgledalo ovo kaj sam napisao ja se ne ljutim niti ne durim jer sam se pomirio s time da su barem 90% ljudi koji vole bdsm virtualni voajeri koji nikad nigdje i ništa javno neće napisati… no izgleda da sam jako naivno vjerovao kako će ovo serijom napisa stvari malo pokrenuti… da će stizati komentari… da će se ljudi željeti aktivno uključiti u sve to… Izgleda da niš od toga…
Svi smo mi različiti naravno i meni kao osobi koja voli komunicirati na sve načine naprosto je teško shvatljivo da ljudi samo čitaju, i čitaju i ne osjete želju da se na bilo koji način aktiviraju… a mogu dati, mogu pomoči, mogu uputiti… mogu napraviti nešto korisno za sve nas.

No dobro, možda je i to razlog moje momentalne blokade… no to nikako ne znači da neću dovršiti i započeto. Objasnit ću što znam, izložiti što imam, pridonijeti koliko mogu… jer svima bi nam moralo biti u interesu da bude više kvalitetnih Domova i subica koje znaju što i kako. Više osoba koje stvarno znaju i mogu i žele… da predatori i muljatori budu prepoznati… da negativnih iskustava bude što manje… ma znate uostalom i sami za kaj se zalažem. No nekad se stvarno osjećam kao da jurišam na vjetrenjače.
Stoga trebam i želim vašu pomoć. Vaše aktivno sudjelovanje… i dominantnih i submisivnih…
Uključite se malo… kaj je tak teško napisati komentar? Takav napor predstavlja poslati mail? Dajte malo poradite na općem bdsm dobru :)
Ajmo. Živo, živo :)
Da sam do preksutra ovdje našao barem 5 komentara i da sam dobio barem 3 maila…
Inače slijedi kazna ;) :)
I nemoj misliti da će netko drugi to mjesto tebe odraditi… Ti to trebaš napraviti. Da, baš ti koji sad čitaš ove moje litanije i misliš si kak je to sve divno i krasno ali "tak mi se nada"… ili "ma bude netko drugi".
Ne bude nitko drugi. Shvati to.
Dosta letargije. Ili te možda stvarno zabole za sve ostale… glavno da je tebi dobro?

Da sutra otvorim mail i nađem nakaj drugačije od dosadašnjih mailova koji su se sastojali od 2 rečenice... kudite, kritizirajte, pišite, iznosite iskustva… uključite se.
Pitajte… stvarno mi je fascinantno da nitko ništa ne pita… izgleda da svi sve znaju, kuže i razumiju… da svi imaju savršene Domove… a i jučer sam nažalost ponovo doznao da svi baš i nemaju savršene Domove ili pak "kandidate za Doma"…
Zapamtite da nema glupog pitanja… i da se treba raspitivati, i kladim se da se velika većina pizdarija mogla izbjeći samo da su ljudi malo više zapitkivali…
Colombini se znaju javiti ljudi koji tvrde da mi tu "nemamo poima"… i još svakojake stvari su joj razne osobe znale pisati… stvari koje ne želim iznijeti u javnost, jer nešto od toga su pisale i subice raznih "Domova" ali takve stvari držim za sebe jer ne želim da netko nešto pročita pa da neka cura bude kažnjena zato kaj je slala mailove… No apelirao bi na takve osobe da mi se jave… da vidimo kakva su to razmimoilaženja, kako mi to nemamo poima… Želim čuti drugu stranu… želim čuti Domove koji se s navedenim ne slažu… želim čuti subice koje imaju takve Domove… poželjno je javno u vidu komentara, a ako nemože tako onda na mail i naravno da sve kaj pročitam ne ide nikud dalje-osim ako netko baš decidirano kaže da želi da mu se mail objavi… isto kako mi ni colombina nije rekla tko joj je šta napisao već samo što je pisano… Diskrecija na prvom mjestu.
A sad mrdni guzicom i napiši nešto… svoje iskustvo, svoje viđenje, svoja pitanja i nedoumice… svoje kritike i drugačije stavove.
Ako sad ugasiš komp i ne napraviš baš ništa znaj da nisi pridonio... da si možda i nekoga kojem bi tvoje viđenje, iskustvo dobro došlo zajebao... a možda si zajebao i samog sebe jer ne pitaš. Jer ne tražiš drugo mišljenje i viđenje oko nekih stvari.
Komunikacija ljudi... svaka komunikacija je dobra i poželjna.
Sutnja je ponekad zlato... u konkretnom slučaju je blato.

- 19:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.07.2006.

Basic bdsm training. Dio drugi

Nastojat ću ovu poprilično pretencioznu temu lišiti suvišne filozofije. Mada… nekad volim filozofirati :), ali probat ću se suzdržavati.

Vele da od viške na boli glava… e pa u bdsm-u može sve i svašta boljeti "od viška"… Treba znati pogoditi pravu mjeru a to ponekad nije jednostavno niti iskusnim Domovima, a kamo li onima koji počinju s time, a i od osobe do osobe vrijede ponešto drugačija pravila… stoga krećem sa uopćenim stvarima koje vrijede za gotovo sve… naravno da ništa nije univerzalno.

Probajte što bolje i detaljnije upoznati svoju partnericu ali i sami sebe. Budite iskreni. Uvijek. Ne pretvarajte se. Bolje i priznati da nemate iskustva ili da vam je znanje gotovo isključivo teoretsko, nego glumiti opake iskusnjare. Subice koje jesu u svemu tome vrlo brzo će vas prokužiti i nakon toga lijepo pozdraviti jer ste izigrali njihovo povjerenje koje mora biti temelj svakog bdsm odnosa.
Gotovo svi neiskusni upadaju u zamku propitivanja tokom seanse. U stilu "jel te boli", "dali želiš da prestanemo", "jesam li pre žestok" i sl. I ja sam to radio :). Uh, to vam je ogroman minus. Subice ne žele takva pitanja, koja i onako nisu potrebna jer imaju mnogo suptilnih načina da vam pokažu kad ste pretjerali, a u krajnoj liniji uvijek im ostaje safe word. Vi morate upravljati seansom… vas se sluša, vaša je zadnje, premda ustvari nije ;) ali taj privi je neophodan. A i takvim pitanjima pokazujete svoju neodlučnost, ili pak prekidate tok seanse, "ubijate trenutak".
No u drugu ruku jako dobro i pozorno pratite partneričine reakcije i neverbalnu komunikaciju. Jednom kad steknete određeno iskustvo moći će te takva pitanja (ako će vam i trebati) jako lijepo upakirati :) i izbjeći neželjene efekte, no u početku ne pitajte, no to ni u kom slučaju ne znači da vas to ne interesira. Nakon toga otvoreno o svemu razgovarajte a tokom seanse mozak uključite. Subice ne žele Doma pekmezavka, nesigurnu osobu, onog koji će ju pitati "Jel te boli" ili "šta misliš o tome da krenemo raditi xy..." One žele osjetiti da su u vašoj vlasti, da su podložne, pokorne i pokorene… žele vam služiti, slušati, biti ponižene… ali isto tako i biti sigurne uz vas. Žele biti vaše kuje, drolje, ali isto tako i princeze. Kako je colombina jednom prilikom lijepo rekla-žele se osjećati poput komada mesa koji vam služi za zabavu ali u istom trenutku nesvjesno znati da to nije tako.
Poštujte ih. Pokažite da vam je stalo-i nek vam njihov užitak bude izuzetno bitan. Potrudite se oko toga i biti će vam obilno uzvraćeno. Jest će vam iz ruke… raditi stvari koje su prije odbijale… ma ne samo raditi-uživati će u njima.
I mnogi misle da u bdsm-u nema mjesta nježnostima. KRIVO. Što seansa bila grublja-to nakon toga morate biti nježniji, a i tokom seanse vrlo je poželjno da na trenutak zastanete i subicu zagrlite, poljubite, pomilujete ili joj šapnete u uho kako ste s njom jako zadovoljni. Nema grubosti bez nježnosti. Nema dubokog odnosa bez poštovanja. U trenucima odmora mazite i pazite svoju subicu. Koliko ste bili grubi isto toliko budite i nježni. S time nikad nećete fulati. Garantirano.
I vjerujte biti Dom nije nimalo lako niti jednostavno. Na vama je velika odgovornost.
Nekima je to sve samo igra… nekima mnogo više ali kaj god vama to predstavljalo stvari mogu a i budu ;), postajale sve drastičnije, sve extremnije… Vjerujte da će te jednog dana uživati u stvarima koje su vam danas možda i odbojne, ili vam niti ne pada na pamet da bi se takvo nešto moglo raditi… to vrijedi za sve neiskusne-bez obzira koje orijentacije bili. No do toga morate doći polako… I znajte… sve skupa se može oteti kontroli… zato neiskusnim Domovima, a i subicama preporučujem da ne piju ;) :). Ni pod razno. Trijezne i hladne glave ulazite u seansu. Isto tako kad ste ljudi, nervozni, loše volje… ne prakticirajte bdsm.

Još jedna učestala greška, a to se ne događa samo neiskusnima, je da previše radnji žele utrpati u seansu i onda maltene niti jednu ne izvedu do kraja ili kako treba. Polako… nije bdsm zec pa da pobjegne :). Ne žurite, ne pokušavajte impresionirati subicu time kaj će te je u 3 sata vezati u 18 različitih poza, spankati sa 6 raznih bičeva + remen, koristiti 23 sexualna pomagala svake vrste i tako bliže, i tako dalje…

Za sad toliko.
Kratka rekapitulacija. Mozak imajte uključen. UVIJEK. Poštujte i cijenite vaše subice. Pokažite da vam je do njih stalo. Sexuano ih zadovoljavate kako i koliko najbolje znate i umijete. Budite pažljivi, nježni… I zapamtite, vi vodite i upravljate senasom, vi ste "čvrsta ruka", vi određujete kad, što, kako i koliko. Ne kvarite doživljaj nepotrebnim pitanjima, ali itekako dobro pratite njene reakcije.
I najvažnije od svega… do u detalje upoznate je kao osobu prije nego se u bilo kaj upuštate. I njene poglede na bdsm, na sexualnost… što voli a što ne, što želi, što joj se sviđa… Koji su joj tvrdi a koji meki limiti a u čemu baš izuzetno uživa. Ali isto tako upoznajte je i van tih sfera.
Subica se mora osjećati kao zadnja drolja, kurvica, kuja… kako vam drago ali istovremeno mora biti i vaša princeza, vaša kap vode na dlanu. Mora biti vaš komad mesa… ali komad mesa oko kojeg se trudite maximalno.
Mora uz vas biti sigurna, sretna i zadovoljena. Kad to sve postignete-onda je u potpunosti vaša…

- 22:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 04.07.2006.

Basic bdsm training

Htio sam napisati neki bombastičan uvod :)), ali to bi bilo samo opravdavanje za ono kaj slijedi a to je: Uljenio sam se zadnjih par dana a i imao sam kao veleeeelikih obaveza i svega i svačega pa siroti nisam stigao napisati post na blogu i sad se jeftino izvlačim copy-pastanjem vlastitog posta od prije par mjeseci… ali ima onih koji ga nisu pročitali a i ako jeste… čitajte opet :)
Vjerujem da su ovih 10 pravila nešto kaj svatko tko ulazi u bdsm mora znati i primjenjivati… čisto da s fizičke strane nebi došlo do raznih neugodnosti i nepotrebnih situacija.

1. NIKAD ne vežite tako da zaustavite cirkulaciju

2. NIKAD osobu koja je zavezana na način da se ne može sama osloboditi ne ostavljajte samu u prostoriji. Ajde... ako vam baš dođe sila :)onda OK, ali ne duže od toga... doduše možete otići i malo dalje i duže ali uvijek dovoljno blizu da ostanete u slušnom području

3. Hladnoća je štetna za zdravlje i uostalom ubija volju... Pazite da vašim partnericama/partnerima bude toplo i NIKAD ih ne ostavljajte duže vremena na hladnom.

4. Potrudite se da sve što u nekog ulazi bude čisto, oprano, po mogućnosti čak i sterilno, ako je to moguće.

5. Za igre voskom koristite najobičnije bijele svijeće. Određene se mirišljave i/ili svijeće u boji tope na višoj temperaturi pa taj vosak može uzrokovati lagane opekline, pogotovo na nekim osjetljivijim dijelovima tijela.

6. Pazite na položaj u kojem je sub osoba zavezana ili u kojem je naređeno da bude i koliko vremenski to traje. U najblažem obliku neugodni i dugotrajni položaji mogu uzrokovati utrnuće, a u drastičnijim i priklještenje živca i sl. Isto tako i dugotrajno i učestalo klečanje ne tvrdoj podlozi može imati dugoročno negativne posljedice na koljena. Ako nije kazna u igri (a i tada imajte obzira ili naprosto nekad sami probajte kad vas nitko ne vidi, kleknuti na par minuta pa da osjetite kako je to) a želite da neko dugo kleči... stavite jastuk, ili dekicu na pod. Pazite na konfor. Subice to vole, a tako vide i da se trudite oko njih. Kažnjavanje, nanošenje boli, ponizavanje nema baš nikakve veze sa komforom osobe. Sve se to može itekako dobro postiči na nečemu mekanom, ugodnom, a subice će vas nakon takvog tretmana još i više poštovati.

7. Savjet curama sa bujnijim grudima i njihovim Domovima... ako su vezane, to ne bi trebalo biti često niti dugotrajno niti, kao na nekim "hard core" slikama-da poplave... Dali ste ikad vidjeli kako izgledaju grudi nakon učestalog i dugotrajnog vezanja na taj način... jednom riječju sve prije nego lijepo i poželjno.

8. Praktični savjet. Ovisno o tipu kože i intenzitetu radnje masnice od spankinga, ili čak i malo jačeg gnječenja te vezanja mogu ponekad niti ne nastati, a nekad su vidljive i više tjedana. Ako mislite ići na nrp. plažu mislim da prije toga trebate dobro upoznati kakav tip kože ima vaša partnerica... osim ako vam baš nije fora pokazivati svijetu masnice

9. U globalu trebalo bi izbjegavati igre oštrim predmetima jer tu i uz najbolju volju stvari lako mogu krenuti po zlu. A ako nekog pale oštrice, igle i krv (mene bome niti najmanje) koristite ili one igle za davanje inzulina ili sasvim tanke medicinske igle. Naravno sterilne i za jednokratnu upotrebu, a dobro bi bilo i poznavati osnove anatomije. A najtoplije preporučam izbjegavanje bilo kakvih oštrica ili zašiljenih predmeta. Tek tu mogu nastati teže pizdarije.

10. Kontrola disanja, izazivanje nesvjestice, pa čak i "obično" lagano davljenje ili vezanje bilo čega oko vrata može biti ugodno i napaljujuče ali u drugu ruku i jako opasno. S time se stvarno nije za igrati. ako vam se to sviđa dobro proučite navedenu tematiku.
Na jednom mjestu sam pročitao nešto vrlo neodgovorno, a to je da Dom namoči konopac i onda ga stegne subici oko vrata... kako se konopac suši sve više i više se steže... još gore ako za to koristite komad kože. JAKO OPREZNO sa navedenim radnjama.


I naravno, a iskreno se nadam da to stvarno svi znaju:
Safe Word se apsolutno poštuje... a ako ga nemate dogovorenog, dogovorite ga a ako ste bez limita (no treba imati na umu da ništa i nitko na ovome svijetu nije bez limita) dobro pratite partneričine reakcije. Iz neverbalne komunikacije i govora tijela može se mnogo toga iščitati.

Granica između vrhunskog užitka i lošeg iskustva cesto puta je vrlo tanka.

Ovo su neka tehnička pravila kojih bi se svi trebali držati, osim ako ne želite nekoga stvarno ozlijediti ili sami biti ozlijeđeni. U tom slučaju javite se psihijatru.

- 20:27 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 30.06.2006.

Zanimljivo štivo koje me je potaknulo na akciju

... naime, kak to često puta i biva, javljaju mi se Domovi, a subice izgleda da sve znaju i kuže :). Daj Bože da je tako… I jedan kolega ;) :) i poznanik mi je poslao ovu poruku, koja me potakla da u budućnosti dam nekoliko savjeta i za Domove koji tek počinju… da ne duljim, poruka je:

"....nego, jako mi se sviđaju tvoji angažmani oko postova u stilu "ljut sam i ogorčen i tužan..."
iako nikad dovoljno upozoravanja subicama da se čuvaju, čini mi se da je problem više u domovima (malo d)...ipak oni trebaju kontrolirati situaciju, pa bi trebalo poraditi i na njihovoj edukaciji... iako ti to neće donesti toliko pozitivnih bodova kod subica kao tvoje neumorno savjetovanje njih samih, moglo bi im biti i više od koristi... domovi kreiraju iskustva novim subicama, a s obzirom da i sam znaš da iskusnih Domova kod nas nema mnogo, velika je vjerojatnost da će subica početnica naletiti na krivog, doživjeti loše iskustvo i tako se možda i zauvijek kloniti bdsm-a... šteta za sve... često upozoravaš subice da se klone bolesnika domova, ali se ne slažem s tobom da samo bolesni i kompleksirani domovi čine štetu... ima i toga, ali vjerujem da i same subice znaju prepoznati takve pacijente na vrijeme... problem je i što sasvim normalni i psihički stabilni domovi subicama čine kontrauslugu, ne zato što su pacijenti ili zli, već jednostavno zato što nemaju iskustva... večinu lošeg u svijetu ne rade "zli" ljudi kao u plitkim američkim filmovima, već ljudi koji jednostavno ne znaju bolje... takvog će subica mnogo teže prepoznati jer djeluje normalan, a opet može napraviti štetu...
problem je kompleksan, ali po meni ponajveću štetu rade one lijepe bdsm priče... pa čak i one koje ti pišeš :)
....ma svima su nam drage i uzbudljive za čitati, ali u njima uvijek sve teče lijepo i glatko... objektivno rijetko se kome da čitati teoriju, pa večina svoj dojam o bdsm-u stječe kroz priče... a tamo šamar pade u dobrom trenutku i subica ga dobro primi, pa se čak i napali... no što ako u stvarnom sessionu taj isti šamar izazove paniku subici ili jednostavno ne legne dobro... to priče ne pričaju, pa često ni Domovi ni subice ne znaju regirati i postaviti se u toj situaciji kada nešto pođe krivo... neiskusne subice počinju razmišljati da li su zaista subice, a domovi nastoje ostati u kontekstu i teško priznaju i sebi, a kamoli njoj da taj šamar u tom trenutku nije bio na mjestu...

u svakom slučaju postovi za Domove i domove bi mnogo pomogli razvoju bdsm-a u hrvata... a i tako češ najviše pomoći subicama"

Eto, pravo čovjek zbori. Neiskustvo potencijalno može biti jednako opasno kao i stvari o kojima sam naširoko i nadebelo pisao, a kad smo već bdsm blog zašto nebi malo educirali i Domove? Da, jako dobro znam ;) :)) da su Domovi često puta umišljeni i vjeruju kako sve znaju i sve kuže i kaj njima treba neka edukacija ali sjetite se sebe kao Doma početnika :) i kako je to izgledalo hehe :))
Ja sam definitivno bio pre blag… no neki su bome i pre žestoki naprosto poradi svojeg neiskustva, i/ili krivog poimanja nekih stvari.
I pozivam sve Domove koji će ovo čitati da se slobodno jave, i to u vidu komentara koji su svima na uvid. Nek iznesu svoje primjedbe, kritike, ili savjete, viđenja… mislim da nema onog tko baš sve zna i tko ništa novo ne bi mogao naučiti pa makar bio ne znam koliko iskusan i dobro potkovan i u teoriji i u praksi.
Eto… za danas toliko. Sad odoh u neko vikend bančenje :))
Ostajte mi pozdravljeni.

- 21:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

O ovom još nismo pisali

zato što donekle mislimo da se to podrazumijeva, a i kod toga je slučaj da, naravno, :) o tome svi sve znaju i kaj sad ja tu imam ljudima otkrivati toplu vodu. Da, svi znaju za toplu vodu ali neki se i uz to znanje opeku…

Često puta ne želimo kvariti umjetnički dojam :) rečenicama u stilu: I dok je kuja na sve 4 čekala da dobije kitu, otišao sam po prezervative, otvorio… prvi se nešto sjebao pa ga nisam mogao navući… a tek drugog sam stavio kak treba i prionuo :)… ili "skinuo sam kurton, otišao si oprati kitu jer želim da subica uživa u pljuganju a rijetke uživaju u ukusu gume, vratio se i stavio joj ga u usta" :)…

I znam da sad vrtite okicama i mislite da koji kurac bloger nas ima učiti sigurnom sexu… ak ste tak uvjereni da sve o tome znate možete slobodno prestati čitati.

SSC u sebi inkorporira i siguran seks. Ševa bez kurtona, pogotovo sa partnericom koju ste tek upoznali (a i sa onima koje duže znate ako smo već kod toga) definitivno nije SSC. Je da, OK, seks bez kurtona je bolji, napaljuje… ali… ali koliko je to pametno? I dali je on stvarno toliko bolji da bi se riskirale razne stvari… od neželjne trudnoće do mora spolno prenosivih bolesti? Neki frajeri, kako vanille tako i Domovi, ne žele ševiti s kurtonom… neke, doduše dosta malobrojnije cure također ne žele gumicu, a stvar je u tome da kad ste vezane baš ne možete previše utjecati na to očete dobiti goli kurac :), ili obučeni hehe.
Stoga uvijek naglasite da želite siguran seks i nikako drugačije… No i ja znam da situacija može ponijeti obje strane, sav razum i dogovori odu u onu stvar i oboje želite poševiti se bez zaštite i naprosto se desi da kurtoni ostanu na stolu, ali to ne bi trebalo biti tako.
Samo se zapitajte koliko su partnerica imali ti koji ne žele s kurtonom? Dovoljno je samo jedna koja… Svojevremeno su po gradu lijepili zanimljive plakate. Cura i dečko spremaju se u krevet, a iza njih se granaju njihovi ostali partneri i partnerice… i partneri i partnerice njihovih partnera… Kad se s jednom ševiš bez kurtona… ševiš se ustvari sa ko zna koliko ljudi koji su prije tebe s njom prakticirali isto, i ona sa svim tvojim bivšim parntericama s kojima nisi prakticirao safe sex... i ne samo s njima...

Stoga u takvim situacijama mozak stvarno treba uključiti, a ako vam netko kaže da prakticira seks bez kurtona probajte mu objasniti da to ne želite… a ako inzistira… Dali je jako pametno u to se uključiti s takvim osobom?

A i desi se da se ljudi jednom poševe bez zaštite pa idu onom logikom "ako smo se jednom možemo i nadalje-kaj je bilo bilo je"… to je potpuno krivo. Jednom se može ali i ne mora desiti baš ništa… svaki slijedeći put rizik za sve i sva je mnogo veći…

Sjećate se možda one afere od prošle godine kad se onaj neki lik iz Splita povlačio po novinama jer je optužen da je, premda znajući da ima HIV, s partnericama prakticirao seks bez zaštite, što će reći namjerno i svjesno tome ih izlagao.
Onda je on dao demant da to nije istina, da je zdrav i bla, bla, bla… frajer je ovo proljeće umro… Od čeka-liječnička tajna i te šprehe…

Da ne duljim jer mislim da sam dovoljno o tome rekao. Zaštitite i sebe i druge… i testirajte se. To bi svatko ko želi prakticirati seks bez zaštite trebao učiniti… Obaviti barem test na HIV i Hepatitis… poželjno je uzeti bris i doznati i ostale stvari, ali testiranje na dvije navedene bolesti trebalo bi biti pod mus. I imajte u vidu da od rizičnog ponašanja treba proći barem 3 mj. da test na HIV može biti koliko-toliko pouzdan, mada da budete 100% sigurni treba proći oko 6 mjeseci… ali to nije razlog da čekate pola godine. Možda je Pero Perić, vaša velika ljubav od prije 3 godine nešto vam ostavio a da nemate pojima... Uz malo truda možete možda i spasiti život sebi i/ ili drugima.
Testirajte se.

- 14:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 28.06.2006.

Bdsm...? To su oni luđaci u lancima i lisicama koji... treči dio.

Krenula je ljubiti bič. I ne samo to :)… i polizala ga je, vrh uvukla u usta hehe… Nikolina je ponekad znala biti pomalo drska, napraviti više nego što se od nje traži, ili nešto učiniti na način koji ne očekuješ, no takve stvari mi se jako sviđaju i više ih cijenim od pukog "naređenja i izvršenja" bez mnogo iznenađenja :) ili inovativnosti.

-Želim čuti kako moliš za bičevanje.
-Molim te da me izbičuješ.

Pljas, 5, 6 ne baš blagih udaraca palo je po guzi… "ovako"
-Da, tako… molim te još. ;)
No kaj je željela to je i dobila… udarci su padali po guzi, leđima, bedrima…

-Molim Vas da mi oslobodite ruke.

Prvi put i sasvim samoinicjativno oslovila me je sa Vi… i to mi se jako sviđa. Volim kad subica sama osjeti potrebu da me tako oslovi. Tad sam se pravio da nisam ništa primijetio.

-Dobra si kujica pa ću ti udovoljiti.
Čim sam joj maknuo lisice krenula je rukom u međunožje.
-Molim Vas, ova kuja želi osjetiti bič…
Nisam mogao vjerovati da je to ista osoba koje je u početku tako negativno gledala na bdsm… čak sam mislio da je to bila stanovita provjera i neki test i da ona jako dobro to sve kuži i zna što želi, ali u naknadnom razgovoru rekla je da nije. Da je stvarno i sama ostala iznenađena količinom ugode koju joj je seanse pružila. Posebno bičevanjem i naređivanjem. No da prestanem s digresijama.

Svršila je vrlo brzo i vrlo glasno. Tad sam joj stavio bič između nogu i kratkim te brzim udarcima šarao između bedara… ponovo je krenula prema pici no ovaj put sam joj zabranio…

-Sad će i pica osjetiti bič.
I osjetila ga je… a nakon njega i dlan. Picu najviše od svega volim spankati dlanom…
-Sad malo odmori. Sjedni na kauč. Dosta dugo si bila na koljenima.
-Hvala.

Otišao sam u kuhinju po led a u kupani sam pokupio kvačice ;)
Dao sam joj odmora. Pili smo još malo vina i zapalili cigaretu.
-Smijem li vam popušiti kurac?
Koje pitanje ;) :)))
-Naravno, ali s kvačicama na bradavicama.
Prvo sam ih dobro istrljao ledom a tad stavio kvačice, sjeo se na trosjed i stavio joj prst u guzu… "sad možeš pušiti, droljo"…
Udarnički je prionula… vidjelo se da me želi iscijediti :)), no ni ja joj nisam ostao dužan. Prst u guzi se pretvorio u dva, potom u tri… što sam ih više stavljao to je brže pušila i sve glasnije stenjala. U jednom trenutku zgrabio sam je rukom za potiljak i nabio joj kitu do kraja u usta a prsti su derali ko luuudi :))… cijelo tijelo počelo joj se tresti i grčiti, digao sam joj glavu držeći je za kosu i ponovo nabio do kraja. Stenjala je… prsti su poludili… pustio sam joj potiljak, izvadio ga van i opalio par šamara. Svršila je tako glasno da kladim kako nas je čula ne cijela ulica, cijela opčina :)
U tom trenutku ništa drugo nisam želio nego karati i šamarati drolju. Stao sam pred nju, zgrabio za kosu i opalio još 4-5 šamara, naredio da otvori usta i pljunuo u njih. Pljunuo sam joj i na lice i dlanom razmazao.
Uzeo remen, omotao joj ga oko vrata, lagano davio i žestoko ljubio. Povukao sam je na pod, na koljena, zgrabio za vrat i stisnuo je licem uz parket i poševio. Brzo, snažno, štancao sam ko šivača mašina i nije mi dugo trebalo da osjetim vrhunac. Ustao sam se, skinuo joj povez i vidio ono što najviše od svega volim. Animalni izraz lica, stisnute, iskežene zube… ona tad nije bila Nikolina. Bila je pokorena, ispankana, ponižena drolja koja je uživala u svakoj sekundi svog stanja. Znojna i crvena životinja koje se cijela pretvorila u užitak… sve brane su pale, kočnice popustile i vidjelo se da želi još i još i toga i svega… Stavila je kitu u usta i pljugala a ubrzo sam ga izvadio van i svršio joj po licu, kosi, grudima… iz mene je špricalo i špricalo… i ponovo onaj animalni pogled i stenjanje kuje Nikoline. Isplazila je jezik… željela je spermu…
Kurac sam joj obrisao u kosu i razmazao joj spermu po licu…

Prvi dio seanse je završio… i tada je uslijedila klasična nježnost… Vrag je postao micek, kuja i drolja, mačkica i dobra cura. Odnio sam je pod tuš ispod kojeg smo se zadržali možda i sat vremena. Oprao sam je, ljubio, masirao… obožavam zajedničko dugo tuširanje… Topla voda i nježnosti su nas ponovo napalili i vanilla :) smo se poševili pod tušem…
Uzeo sam je za ruku i odveo do kreveta. Donio sok i čokoladu…
Ni traga nekom odbijanju, neprihvaćanju, ili velikom razmišljanju i samoanaliziranju kakvo se zna događati curama nakon prve senase. Naprosto je bila zadovoljna i zadovoljena… oboje smo imali osmjeh od uha do uha.
Sjetila se onog što mi je rekla kad sam je prvi put pitao za bdsm.
-Izgleda da sam i ja jedan od tih "bolesnika" hahaha, u lancima i lisicama što se bičuju i vežu.
Na to nisam mogao ništa drugo nego se nasmijati, poljubiti je i dati joj jedan lagani šamar. ;)

- 19:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 24.06.2006.

Ljut sam i ogorčen i tužan...

Rekao sam kako ćemo se orijentirati na lijepe, ugodne i sexy teme… no to je nekad naprosto nemoguće. Pisati samo o tome bilo bi kao opisivati cvjetnu livadu okupanu suncem (što bi bdsm trebao biti) a uz put ignorirati hrpe smeča i otpada koje se nalaze po rubovima…
Upravo sam primio mail od jedne djevojke s kojom sam bio u kontaktu prije par mjeseci a onda je naprosto nestala…
Sad mi priopćuje da joj je zauvijek dosta bdsm-a i da je "totalno sjebana fizički i mentalno"… jer je naletila na nazovi doma (mrklog idiota i psihopata u prijevodu) koji joj je utuvio u glavu neke stvari, neko svoje viđenje bdsma kojeg je onda i provodio, a nakon kojeg će joj trebati "ne znam ni sama koliko vremena da dođem k sebi". Mislite da je to rijetka pojava? Nažalost varate se :(

Sad ću biti opako direktan ali bdsm je mjesto gdje mnogo kopleksaša liječi svoje frustracije, gdje ima podosta manijaka i psihopata koji pod krinkom bdsm-a mogu nesmetano djelovati, ljudi koji će vas uništiti i fizički i mentalno… Nekad već na vašoj prvoj (nekima je to i zadnja bdsm seansa) a nekada će to sustavno raditi mjesecima ili duže…
Da, znam da su svi jako pametni, svi misle da oni takve stvari mogu izbjeći, svi vjeruju da se to njima neće dogoditi… ili mi pak poput nekih predbacuju da zašto plašim ljude (bolje splašen pa siguran nego "sve je super i sve je za 5" a onda brodolom i katastrofa), odmahuju rukom ili misle da navlačim neku vodu na neki svoj mlin…
Poznajem 3 cure koje su na duži rok a možda i zauvijek odustale od svega jer su imale tu nesreću da im prvi domovi budu manijaci kojima je mjesto na zatvorenom odjelu neke psihijatrijske ustanove… pa onda samo recite "meni se to neće i ne može dogoditi"…
I one su tako razmišljale…
Tko ti garantira da Dom s kojim se sad dopisuješ, ili sutra ideš na kavu, ili ste se već našli, nije jedan od tih i takvih?

Ako si neiskusna ili imaš malo iskustva dobro pročitaj ovo kaj slijedi… i razmisli o tome… razmisli o ljudima s kojima si u kontaktu…

Neki domovi (opet namjerno malim slovom) su izrazito vješti manipulatori… pravit će se da ih jako zanima što govorite, da uvažavaju vaše mišljenje a u drugu ruku će vrlo suptilno i proračunato, a nekad i sasvim otvoreno, nametati svoje viđenje bdsm-a koje njima odgovara… Hej… bdsm je dvostran odnos i bez obzira na Dominaciju i submisivnost kompromisi i svojevrsno "nalaženja na pola puta" su nužni, neophodni i pod mus.
Nikad ali baš NIKAD ne nasjedajte na najstariju foru u bdsm svijetu (ali koja kod neiskusnih subica redovito pali) a to je "TI NISI PRAVA SUBICA, ili DA SI DOISTA SUBMISIVNA NAPRAVILA BI OVO ILI ONO". Ko vam nešto takvo ili bilo što slično veli nasmijte mu se u facu i zaboravite ga zauvijek.
Ljudi će vam mazati oči nekoim svojim kao velikim iskustvom… ili bacati elitističke fore kako je njihovo viđenje i djelovanje bdsm a ostalo samo igra… Glupost. Koliko ljudi toliko i bdsm-ova. Ispravno je ono što nekog do kraja čini sretnim i ispunjenim… u svakom trenutku. I primarno ti kao subica/robinja moraš biti sretna, zadovoljna i zadovoljena. Uvijek. Znam da se sad mnogi čude i da je i samim subicama to neshvatljivo ali tako je. Bdsm nije puko zadovoljstvo u služenju i zadovoljavanju svog Doma, Mastera. Dobar, pažljiv i odgovoran Dom će sve to u istoj mjeri vratiti svojoj subici, robinji…
A bježite od onih koji bacaju fore o nekoj muci, patnji, boli, samoći i svojevrsnom pročišćenju koje to nosi. E to su ili mazohisti, ili manijaci, ili pak nemaju blage veze o bdsm-u, a možda i sve od navedenog.
Pročišćenju čega? Koga? Sve to se postiže na sasvim suprotan način.

Općenito se pazite ljudi koji vam govore da nešto je a nešto nije bdsm… ili floskule u stilu da se nešto mora napraviti, ili tako biti, da bi mogla uči u bdsm. I takve expresno odjebite. Ponavljam, bdsm je ono što tebe kao osobu do kraja ispunjava… sve drugo nije bdsm. I tako za svakog od nas.

Na trenutak zaboravi da si submisivna, da želiš na ovaj ili onaj način biti u nečijoj vlasti, biti podložna, udovoljavati nekom, služiti i shvati jedno… U BDSM-u SE NIŠTA NE MORA. Ono što bazično ne želiš i na što ne pristaješ NIKAD nemoj napraviti. I otvoreno mu to reci. Dobar Dom će shvatiti, odličan Dom tako nešto neće niti tražiti od tebe jer da bude odličan mora te poznavati do u detalje. Loš dom će ti tvrditi da to tako mora biti, ili te na nešto siliti.
Čuvaj se osoba koje koriste tvorbe u stilu "to i to se mora svidjelo se to tebi ili ne", isto kao i onih "prava subica bi to napravila". Hello… pravom Domu tako nešto NIKAD nebi palo na pamet.
Žrtvovanje je lijepo ali na čiju je ono korist? Dali se i tvoj Dom žrtvuje za tebe ili ne? To se upitaj. Odanost, požrtvovnost, pristanak da sebe nekome prepustiš, služenje… to se sve mora itekako zaslužiti. U krivu je onaj tko misli da to dolazi samo po sebi, samo zato što je netko Dom a netko sub.
Submisivnost nije konstantno davanje sa malo a nekad i nimalo primanja. Nije slijepa poslušnost, nije ne uvažavanje tvojih želja i stavova. Bdsm nije bezpogovorna pokornost.
A mnogi će vam na ovaj ili onaj način pokušati proturiti baš te i takve bolesne ideje.

I još jedna stvar… ljubav je u bdsm-u itekako moguća. Kloni se onog koji tvrdi da nije jer tome nikad nećeš biti ništa drugo od kuje na poziv koja služi da njega zadovolji-fizički i mentalno…
Doduše često puta bdsm nema veze s ljubavlju ali budimo relani… koliko je vanilla veza i odnosa u kojima ne postoje emocije, ili su one samo jednostrane? Vjerujem jednako kao i u bdsm vezama. I vjerujte mi da je ljubav i bdsm nešto stvarno najbolje, ali samo obostrana ljubav.

Ponekad se ponavljam kao papagaj, ali uza sve ponavljanje i pisanje opet i opet, i opet se događaju ista sranja :(
Mlade i naivne subice koje naleću na stare, prepredene domove kojima ne trebaju osobe, one njih niti nezanimaju kao osobe… Takvima trebaju lutke s kojima se mogu igrati kako žele… trebaju im kuje koje će trenirati (ali ne u pozitivnom smislu), trebaju im dobro odgojene ljubavnice koje će živjeti u uvjerenju kako su one ustvari robinje, samo zato da svom masteru nebi radile probleme kao što mnoge vanilla ljubavnice rade. I ne živite u uvjerenju kako godine nužno nose iskustvo. Može ali i ne mora biti tako… Bitan je trud, bitno je vrijeme koje provodite zajedno. Bdsm je komplicirana stvar ali nije ono baš ni lansiranje rakete. Neke stvari u sebi imaš ili nemaš. Neke shvatiš ili možeš shvatiti a neke ti nikad neće sjesti. Početnicama savjetujem da si traže ljude svojih godina… ljude koji stvarno imaju za vas vremena… one koji će vam biti i partneri i Domovi.

Ima dosta cura koje u samim počecima imaju iskrivljenu sliku bdsm-a… što poradi kontakta sa ko zna kakvim sve manijacima i manipulatorima, što temeljem literature (Djevojka O npr…. pitam se dali tako nešto uopće u stvarnosti i postoji-a ako i postoji to je vjerovatno manje od 1% onih koje sebe smatraju robinjama), te preko neta gdje se, budimo relani, često puta nalaze stvari koje su totalni "hard core"… od slika, do raznih tekstova… i uza sve to, cura naleti na nekog tko joj govori da se ovo ili ono mora sviđalo se to njoj ili ne i eto ti vrlo dobrog materijala za još jednu tužnu priču…

Isto kako neke misle da u bdsm-u nema "cura-dečko" odnosa sa više ili manje elemenata bdsm-a. Naravno da ima. Naravno da tako treba biti i iskreno se nadam da će sve neiskusne naletiti na Doma koji će im prvenstveno biti dragi a tek onda Dom…
Tokom vremena će te već vidjeti što vas stvarno privlači i zadovoljava
No NE POČINJE SE KAO ROBINJA… mada će vam govoriti da je "to bdsm a sve ostalo samo igra"… ne vjerujte tim pričama.
I zapitajte se dali konkretni Dom treba partnerica u doslovnom smislu ili tek puku igračku…

I još jedna učestala greška… jako mnogo cura se orjentira samo na jednog Doma prije nego su se uopće u išta i upustile. E to je ogromna greška. Druga stvar kad ste već s nekim u bdsm vezi.
Takvima koje su tek u fazi dopisivanja "filter" su dvije, tri poruke i onda cup… nakvače se na jednoga jedinoga i misle da je "to to"… nekad je, često puta je totalni horror.
Uvijek budite u kontaktu s njih nekoliko… dajte ljudima priliku, razgovarajte i sve ali BAŠ SVE ih ispitujte. Uza to ako vam se netko i svidi dobro je potražiti mišljenje i drugih Domova. Lijepo im recite "kaj misliš o ovom ili onom"… možete biti i potpuno otvorene i reči od kud vam to, ili naprosto neki stav iznesite pa vidite reakcije.
Nikad se ne bojte pitati… Ispitujte nadebelo i naširoko. Kontaktirajte s više njih. Komunicirajte… i sa drugim subicama ali možda i bitnije od toga sa drugim Domovima… mišljenje subica je bitno ali isto tako i mišljenje drugih Domova.

Shvatite da mnogima ne treba bdsm veza… njima treba liječenje frustracija, njima treba da se osjećaju moćno, strašno i jako. Njima treba da nekog pokore ali ne na obostrano zadovoljstvo i ne misleći pri tom na obostranu korist, napredak i rast.

Neiskusne subice molim vas, nek vam prvi Dom bude ujedno i dečko, i prijatelj, i Dom… NIŠTA MANJE OD TOGA.
A s onima koji traže avanturu-nek samo to i bude. Avantura i ništa više. S takvima niti ne pomišljajte upuštati se u bilo šta dublje jer će ta dubina biti samo s vaše strane…
Pogotovo ne nasjedati, od strane avanturista i onih kojima niste stvarno jedna i jedina, na fore o nekom robovanju, 24/7 odnosu…
Za 24/7 treba vremena, truda, volje, jako puno vremena… druženja… upoznavanja u svim sferama… sve drugo su manipulatorske sheme.

I pitajte… Uvijek i svuda. Tražite drugo, treće, četvrto mišljenje i od subica ali i od drugih Domova.
Svima nama bi trebalo biti u interesu da svako bdsm iskustvo bude u najmanju ruku lijepo… loših ima vjerujte mi dosta. Zašto? E pa zato što, sorry ako ću bilo koga uvrijediti ali mnogo mlađih cura su u neku ruku naivne, sve i svašta vjeruju a i ubjeđene su kako je sve divno i krasno… a kad se to spoji sa nekim inteligentnim psihopatom… eto sranja. No svatko je naivan kad kreće s bilo čime… i baš tada je lak plijen raznih kretena. Da, i curama koje su godinama u bdsm-u znaju se događati loša iskustva ali takvih je doslovno 55 puta manje od onih mladih i neiskusnih… zašto? Baš zato što znaju prepoznati neke stvari, imaju iskustvo, znaju što žele i ne nasjedaju na floskule i šprehe.

Imate i colombinin i moj mail sa strane. Slobodno nam se obratite… nije problem. Jedna od ciljeva ovog bloga je sprečavanje negativnosti u bdsm-u. Imate i druge Domove po raznim mjestima… i s njima razgovarajte. Obratite im se s pitanjima i nedoumicama.
Znam da na masu stvari nismo dali odgovor, jer to je naprosto nemoguće u ovakvoj formi, a i mnogo stvari su specifične a ovo je uopćeno, ali zato tražite detaljnija objašnjenja konkretnih stvari i nedoumica, a uz to uvijek mislite svojom glavom.
Šta got da vam izgleda sumnjivo-100 puta o tome razmislite… sve ono što je stvarno NE nek tako i ostane. Što ne želite raditi NE RADITE. "Ti nisi prava subica/robinja" i sl. šprehe će vam reći osoba za koju možete biti sigurni da nema ni d od Doma.
Pitanja i odgovora nikad dosta jer bdsm je nešto stvarno najljepše što vam se može dogoditi, ali u drugu ruku može biti i najružnije iskustvo…
A sve ovo pišem zato kaj stvarno više nikad ne želim čuti ono kaj sam danas čuo… ali znam da će toga nažalost biti i dalje… No zato se zajedno trebamo boriti protiv tih stvari. Mi dajemo svoj obol… dajte ga i vi. Do sad se niste baš nekaj pretrgli od komentiranja, eto vam prilike.
Svako loše bdsm iskustvo šteti primarno pojedincu, ali isto tako i nekoj bdsm zajednici u cjelini i protiv takvih stvari treba se boriti, uvijek… I najgore od svega bi bilo da sad kažete kako je to sve divno, dobro, lijepo i krasno a onda ugasite komp i ne napravite baš ništa po tom pitanju… ili isto tako da ništa od ovog na usvojite i ne primijenite ili da imate pitanja a ne pitate.

I uvijek imajte u vidu da koliko dajete toliko morate i dobivatu za uzvrat. Vaš trud, pažnja, zadovoljstvo koje mu pružate UVIJEK moraju biti jednako vračeni.
To što si subica ne znači da nemaš svoje potrebe van sfera submisivnosti... te potrebe MORAJU biti zadovoljene.
Dobar Dom svoju subicu/robinju pazi kao na kap vode na dlanu. Baš zato što je subica/robinja. Maksimalno je poštuje, cijeni i uvažva te ispunjava njene potrebe. I nikad ne radi bilo kaj što bi joj na bilo koji način moglo naštetiti.

- 19:01 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.06.2006.

E-mail na adresu BDSM prijatelja (the final chapter)

Ma, ni blizu to nije bilo gotovo. Sad sam tek, ostala bez haljine (a vec sam se pitala koji je vrag u pitanju, zar ne zeli da vidi kako izgledam skorz gola, i sta meni to fali). Svlacila sam se polako, skoro kao strptiz, samo sto nisam bas imala mnogo sto sta da skidam sa sebe, ali dobro, nije to ni bitno. Na stolu. Uz muziku. Pod punim svetlima. Uh, bre! Zenama, ionako, nije bas lako da pokazu tela, uvek mislimo da nam neki vrag fali, a jos kad treba da to radis pred nekim, pa jos da to izgleda kao zavodljivo, odnosno, treba da se svlacis bas pred onim X-ray pogledom koji meri svaki milimetar na tvom telu, odmerava ti svaki pogled, svaku oblinu, komentarise ono sto se polako otkriva... Jebeno! Mada... Cuci, izgleda, u nama neki mali egzibicionista, jer ne mogu bas da kazem da sam to radila protiv svoje volje. U pocetku, da, bilo mi je neprijatno, svakako, ali... Kako je vreme odmicalo... I jos, uz sve to, dobijem naredbu da se mazim. Svuda. E, sad, ne znam kako je njemu to izgledalo (valjda dobro, nije se bunio, i nije me mnogo prekidao) ali u jednom trenutku, naredi mi da sednem na sto ispred njega, rasirim noge i zadovoljim se do kraja. Uh, kako ja to ne volim... (sad tu dodje onaj svizac, hehehehe). Ali, stvarno, uvek mi je to, bas ono, kocnica do bola i nazad. I onda tek shvatim kako je sa njim sve lako, jer mi ni to nije bilo bas strasno. Uzivala sam i u tome, ali, najvise od svega, uzivala sam u njemu, u njegovom pogledu, i onome sto je pogled govorio. Koliko mu je lepo. A posle me je samo privukao sa tog stola i samo smo se ljubili i mazili.

I onda opet onaj pogled, ono suzenje ociju. Ali sad sam vec znala sta znaci. I bila pripremljena na to. Al’ kad bi se zezali. Iz svog tog ljubljenja i mazenja, samo osetim ostar bol kad me je ustinuo za bradavicu, samo sto nisam otskocila do plafona. Fuck! Kako to boli. Znas da sam ga cisto mrzela u tom trenutku? Mislim, kakav vam je to fazon, opustite devojku da pocne da se topi, i onda... TRAS! Samo je ubacite u neznanje da vise ne zna sta ju je snaslo. Suze su mi krenule na oci. Uhvatio me je za kosu i samo me je podigao na noge pa spustio na kolena i jos nize, sve do zemlje. U takvim trenutcima, stvarno, ni ne stizes da nesto mislis. Samo instinktivno reagujes, i samo se povinujes. Samo predjes u drugo stanje svesti, samo podpadnes pod vlast, i uopste ti nije jasno kako se to dogodilo. „Sad ce droljica da mi pokaze koliko moze da izdrzi, zar ne?“ Ne mogu ni da klimam glavom, samo cutim. Uh, bre. Sad vec postaje ozbiljno... Samo sam se ususkala sama u sebe i cutim i cekam, i drhtim, pomalo, jer ne znam sta me ceka, odnosno, sta je mislio pod time. „Ostani tu i da se nisi ni mrdnula dok se ne vratim. Jasno?“ Pa, naravno da je jasno. Kao da bih se usudila, uopste, i da se mrdam. Slusam kako se vrti tamo negde iza mene i ne usudujem se cak ni krisom da bacim pogled da vidim sta radi. Samo osetim kako mu se ruka uvlaci u moju kosu i kako me za kosu podize u klececi polozaj. Gospode... Gde nestade onaj fini covek od malopre? „Ruke na ledja.“ i onda mi vezuje ruke na ledjima. Uh, kako mi je sve to falilo... Kako mi je falio taj osecaj da sam vezana i bespomocna... Opet me povlaci za kosu i podize me na noge i vodi me do fotelje, one klasicne fotelje (nista bez starog, dobrog, soc – realistickog, temeljnog namestaja. Sve ove moderne gluposti su... :o)))))))) ) i prebacuje me preko naslona iste. I sad visim oslonjena jedino na vrhove prstiju i na svoj struk, dok je sve ostalo slobodno. I da me je neko pitao u tom trenutku sta osecam, mogla bih mirne duse da kazem da osecam samo kako postajem sve vlaznija i vlaznija i vlaznija... Sta sad? Mislim, sta ce sad da mi radi? Pa, nije mi ostavio bas puno vremena da razmisljam o tome sta sledi, jer sam cula onaj poznati fijuk i osetila bic na guzi. Uh, kako je peklooooooooooooooo. Znas, nisam bila pripremljena. A i dugo nisam bila bicevana, a i nisam bila zagrejana, a i taj prvi udarac nisam bas ocekivala, a i... a i bilo je dobro :o))))))))))))) A taj prvi, to je bilo samo upozorenje. Posle toga je poceo bas polako da me spanka. Malo po malo, prvo lagano, posle sve jace, tako da nije bilo strasno. I ne samo da nije bilo strasno, nego je bilo bas dobro. Svako malo, ruka bi mu zavrsila u mojoj ribici, i izgleda da mu se svidelo kakav ucinak uzrokuje time. Serija od pet udaraca, pa bi me dugo mazio po guzi, pa prsti u ribici, pa opet serija od pet udaraca. A i ja se bas nisam bunila mnogo. Naprotiv. Sve sam cesce uzdisala. Dok nije krenula jedna ozbiljna serija od desetak udaraca kada sam bas nesto i prestala da uzdisem mnogo, u stvari, vise je zvucalo kao cviljenje. Jebote, stvarno tesku ruku ima covek. Uopste ne bih zelela da saznam kako to izgleda kad se bas otkaci, ili kako bi izgledala neka kazna. Suze su mi krenule na oci, odistinski, nije bilo, ono, od nekog unutrasnjeg zadovoljstva, stvarno je bolelo kao sam vrag. No, i to je deo svega, znam. Ne bunim se. Samo konstatujem. Imala sam osecaj da mi je guza bas upaljena, da bas gori. Samo sto to uopste nije sprecilo poplavu medju nogama. I jos kad si u takvom polozaju, sa rasirenim nogama, ajde sakrij ti to. I onda je samo doslo u jednom trenutku, bez najave, prosto je i mene iznenadilo, jedan neplanirani orgazam. Neplaniran bar sto se mene tice, jer on ga je, ocigledno, ocekivao, jer se samo sagao do mog uha i prosaputao „Droljice, sad znamo kako stvari stoje, zar ne?“ Otvori se majko zemljo! Da sam mogla da se sakrijem u neku misiju rupu, bih sto posto, ali nisam. Mogla sam samo da umirem od stida tamo, bez ikakve nade da se sakrijem. A njemu se bas to svidelo. I onda mislim, kako mozete da budete i tako divni i takve stoke u isto vreme? :o))))))))))))))) Ali, sto jeste jeste, posle toga me je odvezao i opet me ljubio, a to je tako brzo popravilo sve. Sta popravilo? Tako mi vise nije ni bilo vazno sta se desilo malopre. Samo sam se topila kao led u caju. Uh, kako tako lako mozete da nas vodite iz stanja u stanje, to ce mi ostati misterija dok sam ziva.

Nakon toga... Nakon toga smo se bas dugo valjali po krevetu uz grickalice i vino. I tako pricali skroz kojesta, i smejali se kao blesavi. Sve dok nije postalo jako „ozbiljno“. Nije mu se suzio pogled, samo me je uhvatio za ruke i stavio mi ih iznad glave i... Vatromet! (drugi detalji ti nisu potrebni :o))))))))))))))))) )

I znas sta je bilo najbolje od svega? Jutro. Prvo, cudan je osecaj kada se ujutro probudis u tudjem krevetu, a kroz glavu ti proleti sta smo sve radili protekle noci. Cisto zagnjuris glavu u jastuk i samo crvenis. Drugo, zapitas se gde je persona u cijem si zagrljaju tako blazeno zaspala prosle noci. Trece... Osetis neke divne mirise, i shvatis kako imas rupu u stomaku. I onda vidis njega kako donosi dorucak u krevet. I to ne kupovni. Pravi dorucak. Przenice i svasta nesto pored toga, i mleko i jogurt, i cvetic mali, obicni maslacak, ali, eto, sisao je po to da ti donese, potrudio se da ti sam pripremi dorucak, i jos ti ga je doneo u krevet... Wow! Ali, dorucak je sacekao malo, jer smo se prvo tusirali, samo nam nesto nije bas uspelo da se „ocistimo“ mnogo, jer... Tus je tako zgodno mesto za razne igrice, posebno za igrice toplo – hladno, i onaj sirovi seks kad ti je bas samo stalo do samog cina. Tako da sam za „pravo“ tusiranje ipak morala da sacekam da dodjem kuci :o)))))))))))))))))))))))))))))))


Mislim, nije neka „love story“. Ne ocekujem nista. Naravno, zakazali smo sledeci „sastanak.“ Mislim, srecna sam, ali nisam zadovoljena ni izbliza :o)))))))))))))) Ima on jos jako puno da radi da bi do toga doslo. A vidim da se ne plasi rada. Naprotiv. Lepo mi je rekao da ne ocekujem da ce sledeci put da bude ovako, i da cu tako jeftino proci. Drzim ga za rec. :o)))))))))))))))))))))))



Pozz
colombina

- 13:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 21.06.2006.

E-mail na adresu BDSM prijatelja (the saga continues)

I, sad da preskocim kako sam se opet nasla na sve cetiri, i kako je doslo do toga se nadjem na onom stolu, ionako je sve proslo u trenu. Dakle, lezim na onom stolu, noge mi u onim kaisevima, lezim tako otvorena i dostupna, jos uvek u haljini, jos uvek sa cipelicama sa stiklama na nogama (svega mi, pomislila sam par puta da, ako ne bude pazio, moze sebi da izbije oko na njih. Eto, vidis kakve se sve gluposti devojkama motaju po glavi, umesto da im se samo mota po glavi kako su sasvim bespomocne, otvorene, izlozene i na „milost i nemilost“ nekom tamo koga malte ne i ne vide iz ovog polozaja, i ko priprema penu za brijanje i jebeno ostar zilet.) i vec mislim da cu poludeti. Mislim, toliko sam vec napaljena da vec mislim na broj zvezda u svemiru i beskonacnost istog, samo da ne bi vec plakala od toga koliko sam blizu i koliko mi treba taj prvi orgazam, da vec jednom i to preturimo preko glave. Vise ni ne pokusavam da se kontrolisem. Jebes to. Vrtim se kao da mi je pcela usla u gacice (koje ni nemam, pa je poredjenje krajnje besmisleno), uvijam se i uzdisem kao blesava, i grizem usne da ne progovorim nesto bez pitanja. I pocinjem sa molitvom... „Molim te, Boze, samo nek me vec jednom zadovolji, samo nek mi vec jednom donese olaksanje, samo nek vec jednom svrsim...“ Eto, kako smo mi, u stvari, beskrajno sebicne. Uopste ne razmisljam kako je njemu (nesto mi se sve jebe zivo kako mu je), razmisljam samo o tome kako je meni. A, svega mi, izgleda da ume da cita misli... „Oho, droljice, pa ti si stvarno gadno napaljena?“ Jao, treba biti Ajnstajn glavom i bradom da to odgonetnes. Mislim, i corav bi video tu poplavu tamo dole i blesav bi protumacio odakle stize to cviljenje i uzdisanje, i zasto se uvijam pokusavajuci, nekako, ne znam kako, da sama stignem do orgazma. Ali... Srecom, i to je tek deo igre, nije ni corav, ni blesav, ni glup. Samo se pravi, i tako mu to jebeno dobro ide. „Hoces orgazam?“ pita. Klimam glavom, a radje bih vrisnula „HOOOOOOOOOOOOOOOOCUUUUUUUUUUUUUUUUU!“. „Zamoli me lepo. Najlepse sto umes. Hocu da cujem kako molis.“ E, sad. Meni je to uvek jako tesko da prevalim preko usta, bar prvi put. Ne znam zasto, i nikada nisam uspela to bas da shvatim do kraja, ali prvi put, to mi je teze nego da uradim bilo sta drugo. Mislim, ni posle mi nije bas kao „dobar dan“, ali mi je lakse, ali prvi put... Kao da sama sebi cupam reci kljestima iz usta. Kao da kidam nesto iz sebe. A onda mozes da zamislis gde sam bila, kada sam kao iz topa izgovorila, i to bez nekog razmisljanja: „Molim Vas, molim Vas, pomozite mi da svrsim.“ E, sad, vidis, tu je i pokazao koliko nije ni glup ni blesav. Znam da nije bas to ono sto je zeleo da cuje, ali se zadovoljio time, i skapirao da nece bas tako lako izvuci iz mene neke „ozbiljnije“ reci, nesto eksplicitnije, nego je shvatio koliko je veliko to sto sam izgovorila. I... Ma, nije ni morao nesto veliko da radi. Mislim da je samo zavukao dva prsta unutra (nisam ni osetila, toliko je lako skliznuo), i dotakao klitoris palcem, a ja sam se vec sva pogubila. Svrsavala sam kao blesava, a mora da je i on pomislio da nisam bas kod kuce sto se nekih stvari tice. Ali zivo mi se jebalo sta on misli u tom trenutku. Ja sam svrsavala. I svrsavala. I svrsavalaaaaaaaaaaaaa. I da me ubijes koliko je proslo do trenutka kada sam postala svesna da se on odmakao i da me gleda i da ima stvarno veliki i iskren smesak na usnama. Oups! Pocrvenela sam kao rak nad rakovima, kao kralj svih rakova. Mislim, eto, to je bio moj prvi orgazam koji mi je podario i koji sam ja podarila njemu, a ako se po jutru dan poznaje...

I onda me je obrijao, i sve vreme me podjebavao kako razvodnjavam penu za brijanje i kako mora da je dodaje iznova, jer klizi sa mene. Uh. Kako je to intenizvan osecaj kada te neko drugi brije. Svasta ti prodje kroz glavu. Prvo, koliko si otvorena i ranjiva na taj nacin, jer izlazes tudjem pogledu nesto sto niko drugi ne moze da vidi. Drugo, trese te frka od zileta u tudjim rukama, jer sta ako se zezne negde i posece te? Trece... Trece, neverovatan je osecaj koliko si u necijoj vlasti na taj nacin. Mislim da nista tako dobro ne stvara taj osecaj kao ovo. Obrisao me je kad je zavrsio sa time, i spustio jedan poljubac na sveze obrijanu ribicu. Ponovo je zavukao prste unutra, i polako, sasvim polako i bez zurbe, istrazivao i igrao se. Istrazivao je tamo dole i igrao se kako je njemu odgovaralo. I pustila sam ga da uziva. Sve mu je bio otvoreno, lezala sam potpuno opustena, cak i kada je krenuo prstom ka guzi, i ako me je upitno pogledao pre toga, a nije morao. On je meni poklonio moj prvi orgazam, doveo me dotle da sam videla eksplozije boja pred ocima i blazeno crnilo. Ovaj drugi je bio moj poklon njemu, mogao je da radi sta je hteo. Ne kazem da nije bio dobar, daleko od toga. Samo... Taj je bio njegov, u potpunosti. Radila sam to zbog njega vise nego zbog sebe, i uzivala na sasvim drugi nacin.

Pustio me je par minuta samo da mirno lezim i dodjem sebi posle toga (a trebalo mi je par minuta, sto jeste jeste.) i tek onda mi pomogao da ustanem, a nije da mi pomoc nije trebala. Vec tu sam bila blazeno sigurna da radim pravu stvar i da je vise od onoga sto sam mislila, odnosno, da je vise nego OK. Popili smo po pice, ja sokic, on sokic (eto, trezvenost pre svega :o))))))))))))))) ) i malo pricali o svemu sto se dogodilo. I, onda sam pocela da se navikavam na te promene u njegovom pogledu. Mislim, ne da je nesto posebno govorio, ili neka druga promena u ponasanju. Samo pogled. Oci mu se suze, i postanu nekako tvrdje, i onda shvatis da ce sad da krene :o)))))))))))))))) I tako, od jedne sasvim obicne devojke koja normalno prica sa njim o svemu, ja u tren oka opet postajem droljica gladna k****. A sad sam ga vec stvarno „gladna“, jer... Pa, lepo je sve ono bilo, ali... To mogu i sama kod kuce. „Hoces ga?“ Tesko je opisati tu buru osecaja koji te preplave u takvim trenutcima. Osecas prirodne kocnice koje te vuku nazad i ne daju ti da bas odmah i skroz otvoreno odreagujes onako kako osecas da zelis da reagujes, a vuce te napred ono sto zelis i ono sto ocekujes i ono sto je tako ocigledno da zelis. I lomis se tamo, ovamo, stalno na nekoj ivici da popustis, i na nekoj ivici da zadrzis konce u svojim rukama. I tek tu vidis svu velicinu Doma. Ume li ili ne da prepozna taj trenutak? Shvata li koliko je tezak taj trenutak? Ume li da pronadje onaj odgovarajuci „okidac“ koji ce uciniti da kocnice popuste? Ume li da ti pokaze da nisi za njega tek „meso“, tek sredstvo za njegovo zadovoljenje, a da pri tom zadrzi onaj privid da tako jeste? Joj, ne bih nikada mogla da budem Dom. Ja se vama svima divim. Samo je ustao i prisao mi i rekao mi da kleknem i da mu ga popusim. Mislim, da je bilo sta drugo uradio u tom trenutku... Ovako, pomogao mi je da prelomim to u sebi, da ne razmisljam mnogo o tome, da jednostavno uradim to sto se od mene trazi, i da pri tome zadrzim onaj osecaj da to ne radim zato sto ja tako hocu, nego zato sto mi je to receno. Sad, sto i on i ja znamo da to nije tako, nego da je to tako divno od njega sto mi je to omogucio, to je nasa „slatka tajna“. Eto, vidis, u takvim trenutcima shvatis, u stvari, sa kim imas posla. Svi oni razgovori pre toga nisu toliko pomogli da shvatim da mogu da imam puno poverenje kao takvi trenutci. I sta da ti kazem. Blam me i da pricam o tome, toliko sam se spetljala, kao da nikada u zivotu nisam otvorila nekom slic. Drhtale su mi ruke, kao da ocekujem da ce odande da iskoci onaj cupavac iz kutije a ne nesto sto zelim i volim i prizeljkujem tako dugo. A ne zbog toga sto sam se sad nesto stidela, nego su me stvarno ophrvala osecanja u tom trenutku, jer sam samo mislila na to koliko je divan zbog nacina na koji sve radi. Dobro, brzo sam se pribrala i izvukla ga na svetlo dana, i... Boze, stvarno je mnogo proslo. Znas, proletelo mi je kroz glavu kako sam, garant, zaboravila kako se to radi, i da ce mu biti odvratno, i da necu uspeti da mu stvarno pokazem koliko to i ja zelim i koliko zelim da njemu bude lepo. Ali, valjda je pusenje kao voznja biciklom, kad jednom naucis, uvek znas :o)))))))))))) I, izgleda da je tacno shvatio koliko sam, ono, u frci, jer nije proslo mnogo a poceo je da dise brze, i u jednom trenutku mu se cak i otelo: „ Uh, droljice, kako ti to dobro radis...“ I da znas da nije nimalo lako da se osmehnes kad ga imas u ustima, ali meni je uspelo i to :o))))))))))))) I jos je za prvi put pustio da do kraja ja odredim dokle moze da ide. Mislim, jeste, navukao me je par puta bas krvnicki na njega, ali nista vise od toga. Cisto da mi bude jasno sta je u pripremi za buducnost, ali da ce ovaj prvi put sve biti polako. A bas sam uzivala svo vreme. Vec sam i zaboravila kako je to dobar osecaj. Ne znam, imate li vi stvarno ideju kako je to dobar osecaj imati ga u ustima, osecati bas svaku zilicu pod jezikom, upijati sve te ukuse i mirise... Pretpostavljam da imate :o)))))))))))) Skoro da me je iznenadio kada je svrsio, cisto mi je bilo zao, ali, sto jes’ jes’, posle obnavljana iskustva i spremanja secanja pod „ukusi“ i „sperma“ negde u fioci u mozgu, dozvolio mi je (vro velikodusno) da se jos duuuuuugoooo igram sa njime u ustima i izvucem sve sto je mozda zaostalo i jos duuuuuugooooo je bio cvrst i posle je opet postao cvrst :o)))))))))))))))))

(to be continued...)

- 16:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 20.06.2006.

E-mail na adresu BDSM prijatelja

Evo me! Cista, mirisna i mmmmm zadovoljna :o)))))))))))

Eh, sada mi stvarno dodje da se zapitam kog sam vraga cekala do sada? Ali... Pa, i ne pitam se mnogo. Vredelo je cekati :o))))))))))))))))

Prvo smo otisli na veceru. Znas, cudno je to kako krenes od kuce sa idejom da je sve super i sve normalno i sve... a kad dodjes, pocnu da te gnjave neke sumnje. Kao: „ Kako cu ja ovo ?“, „Sta ako sam zaboravila (Boze, gluposti, kako mozes da zaboravis?) ?“, „Sta ako se ispostavi da sam „previse“ za njega? (za ovo pitanje si TI kriv :o)))))) ), „Sta ako (o, uzasa nad uzasima) mene to vise ne uzbudjuje?????? “ i sve tako neke gluposti. Izgubila sam vec poprilicno sigurnosti dok sam dosla do Beograda, i cak sam i razmisljala i o tome da mu se javim i izvinem i odustanem od svega, ali... Naravno da nisam, ali sam razmisljala o tome. E, sad, to se verovatno odmah primeti na meni, pa je MC (hihihihi kakvo „sladjano“ ime. Skarceno od Master and Commander) izveo savrsenu kristijaniju, i umesto da odmah ostanemo kod njega, odemo na veceru. E, sad, mozes misliti koliko sam bila gladna (jesam, ali ne hrane :o))))))))) )? Ali, progutala sam nekako vocnu salatu, i samo smo pricali i pricali i pricali (zanimljivo, nismo se ni dotakli fudbala :o)))))) )... I popili po picence, cisto da stvari „krenu“ malo opustenije. I krenemo kod njega. U kolima, ruka mu krene uz moju nogu, pa ispod haljine, pa... „Nosis gacice?“ Joooooj. Pa, nosim, normalno, necu valjda voziti bez gacica odavde do Beograda u tom stanju? „Hm... Vidim da cemo morati malo da popricamo o nekim stvarima. Skini ih.“ Tek tako. Skini ih. Grmnjgrnjgrnjgundj... Skinem ih. I samo rukom potapse mesto na... (kako se zove to mesto u automobilu? Ono na koje mozes da stavis sve i svasta ispod sofersajbne a iznad instrument table i svih onih fiocica ispred suvozacevog sedista?). Znas kako je to „gadan“ osecaj kada gledas svoje gacice tako izlozene i primecujes na njima izdajnicke mrljice, a pri tom si sa nekim polupoznatim i jos i nemas ideju sta ce se dalje desavati? Mnoooooooogoooooo „gadan“ :o))))))))))))) „Rasiri noge.“ Gutam knedle i osecam onu slabost u kolenima koju sam vec skoro i zaboravila i posmatram kako se njegova ruka milimetar po milimetar pomera prema gore, kako se zavlaci ispod haljine, osecam toplotu njegove koze na svojoj i ne mogu (sta ne mogu, NE ZELIM!) da kontrolisem sve ubrzanije disanje. Samo lagano predje prstima preko ribice. „Zadovoljan sam.“ i skloni ruku. E, sad, zasto je zadovoljan? Dogovor je bio da se ne brijem do susreta. Zasto? Zato sto je prvi „obred“ trebalo da bude brijanje. Sad, koliko je tu dole nesto naraslo, pa bas i nije mnogo, jer se stvarno redovno brijem, a dva puta mesecno odem i na depilaciju ( veruj mi, nema sadiste na ovom svetu koji bi mogao da izmisli nesto gore od „brazilske“ depilacije), ali ima nekih naznaka da ima sta da se obrije. I tako, ufuramo u njegov stan (gacice ostadose dole u kolima na istom mestu „nece ti trebati.“ ) I krenemo prema sobi. „A gde si ti krenula?“ „Pa, tamo.“ Otkud znam gde sam krenula, nisam nikada tu bila, prvi mi je put. „Hajde da odmah razjasnimo neke stvari, da ne bi dolazilo vise do zabuna. „ Opa! Odmah ostro, odmah djonom? Ako, ako... Volim da mi odmah objasne gde mi je mesto, manje prostora ostaje za greske :o))))))))))))))) „Kad udjemo unutra, onda droljica ostaje kod vrata, u klececem polozaju sa rukama na ledjima, polozaju predvidjenom za droljice. I ceka da joj neko dozvoli da se pomeri odatle, i ne pita nista, nista ne govori, nego slusa sta joj se kaze i izvrsava sta joj se kaze. Jasno?“ „Jasno“ kazem ja, i i dalje stojim. I onda dodje prvi samar. Uh, jebote! Mislim, nije bas nesto uneo neku posebnu snagu u to, bio je to samo samar upozorenja, ali kakvu tesku ruku ima, a i proslo je prilicno vremena od poslednjeg samara, skoro da su mi oci zasuzile, ali nisu. Umesto ociju zasuzilo je nesto drugo :o)))))))))))))))))) „Sta ti je jasno kad i dalje stojis?“ Spustim se na kolena i stavim ruke iza ledja i jos kazem „izvinite“ kao svaka lepo vaspitana devojka, ali usledi jos jedan samar, i ovaj je bio jaci. Znas, dobro je kad ti odmah stavi do znanja sta zelis a sta ne zelis da dobijas od njega. Ja, eto, odmah shvatih da samari bas i nisu nesto sto jako zelim da dobijam od njega. „Tebi bas treba puno objasnjavati? Nisam te nista pitao, a i da jesam, sta droljica treba da radi?“ E sad. Reci ili ne reci? Ma, reci, pa pitao je. „Droljica treba da slusa i izvrsava sta joj se kaze i da ne pita nista i da ne govori nista pri tom.“ i vec zmirkam ako opet odluci da nesto nije kako treba, odnosno, ako opet krene samar. Ali ne... Da, ruka se spusta na moj obraz, ali sasvim nezno i digne mi glavu gore i kaze mi da ustanem. I ustanem i cutim, a on me poljubi... Uuuuuuuuuh, kako se dobro ljubi! Sve i da nije trebalo da opet kleknem, pala bih dole sto posto, oduzele mi se noge. Eto, to vec ZELIM da dobijam od njega :o))))))))))))))))) „Kad te pozovem, docices u sobu na sve cetiri. Jasno?“ Samo klimnem glavom. Znam za jadac! Neces ti mene vise samarati, nema teorije. I ode. I tako ja klecim tu ispred vrata i cekam. I cekam... I cekam... Pa, sta radi tamo? Gleda TV? Cita novine? Dokazuje teoriju relativiteta? Premestam se sa kolena na koleno, opustam misice lagano, i nogu i ruku, malo se vrpoljim da opustim misice na ledjima, i opet smisljam suluda scenarija u glavi, a uzbudjena sam kao sam vrag, i tako mi je blizu to sto sam cekala mesecima a tako jebeno daleko, i pun mi je kofer cekanja, a opet, mmmm, kako je to dobar osecaj sedis tu, pardon, klecis tu i cekas, i znas da nema nikakve teorije da ces dobiti nesto sto zelis ako se pomeris, a i znas da je bas to ono sto cekas tako dugo... Ludilo. A fakat da imam jedan neoborivi dokaz da mi se sve to svidja, jer sam tako vlazna da imam utisak da sam se upiskila, osecam onaj tako poznati, dobar osecaj da mi vazduh hladi mesto medju nogama a ono ostaje vrelo, vrelo, vreeeeeelooooo... A rekla sam ti da mrzim cekanje? Nisam? Njemu jesam. Ko me jebe kad ne znam da drzim jezik za zubima :o))))))))))))) I tako to meni vec izgleda kao da je proslo desetak dana, a nemam pojma koliko je proslo. Skoro i da nisam cula kad me je pozvao da dodjem. I skoro da sam se zeznula i ustala, ali nisam. Jos radi mozak, dobro je, nije jos sve otislo u svemir.

Mislim, nije da ne mogu dugo da klecim (pardon, mogla sam, sad sam malo zardjala, ali praksa cini cuda :o))))))))))) ), ali stvarno mi je trebalo mnogo da se pokrenem. Osecam svaku neravninu u podu pod kolenima i gundjam u sebi sve u sesnaest, ali idem, i da znas da bih, da je nesto bilo potrebno, mogla da prestignem svakog da prva stignem do tamo. Kad imas pravu motvaciju.... :o)))))))))))))))))))))) I stignem. Kao, nisam zainteresovana cega tu sve ima, a u stvari, krisom cunjam pogledom po sobi i overavam sve sta je izvadio na svetlost dana. Mogu ti reci da mu ni Inspector Gadget nije ravan! Od onih najobicnijih stvarcica tipa konopaca, lisica, biceva, siba, vibratora, poveza... do, ma neces mi verovati, pravog, pravcatog ginekoloskog stola! Mislim, pa TO jos nisam videla van ginekoloskih ordinacija. Gde li to samo drzi kad mu neko dodje? I kako je, uopste, dosao do toga? Gde, za ime sveta, mozes kupiti GINEKOLOSKI STO?????????? Doslo mi da zatrazim time out i krenem sa pitanjima, sve mi se nesto motalo po glavi kako ga i ne poznajem bas najbolje, i kako... pa, hm, kako moze lako da se ispostavi da je u pitanju neki serijski ubica koji se krije pod maskom... Cega? Doma? Joj, mala, kakve tebi sulude misli jure glavom... Ajde, sve i da nije serijski ubica, mozda je neki, ono, sta ja znam? Reziser porno filmova u kojima, na kraju, glavna junakinja zavrsava kao belo roblje, prethodno izmrcvarena i izmucena, a koji se prodaju ispod ruke samo za „odabranu klijentelu“? Mozda bas i nismo o svemu porazgovarali? Mozda mi je zatajio instikt, mozda nisam primetila neke tikove, neke naznake psihickog rastrojstva, psihijatrijske bolesti, obicne sizofrenije? Mozda... Mozda preterujem malo? Ajde, smiri zivce, otpevaj uspavanku tom suludom scenaristi u glavi, u svakom trenutku mozes da ustanes i da odes, pa sam ti je to rekao, imas safe word, imas dogovoreni znak, imas... Imas jednu vrelu ribicu koja upravo dokazuje kako u telu ima tecnosti koje nikada ne uzimamo u obzir kada govorimo o mogucoj dehidraciji, a tebi, upravo, najveca opasnost preti od dehidracije! I onda krenem da mislim... Pa kad on misli sve to da isproba? Pa, za sve ovo treba bar godinu dana, a ne jedno vece, pa sve i da ga produzimo na noc, pa... A, cekaj malo, pa ima tu stvari za koje cak nisam ni sigurna cemu sluze i... Pa, cekaj malo! Ima tu stvari o kojima nismo ni razgovarali, ni nista, pa ne moze, jednostavno ne moze tek tako bez pitanja, i, i, i........ Mora da sam se malo zaboravila i da mi se na licu lepo videlo o cemu razmisljam, jer me iz svih tih misli trgnuo njegov glas: „Ne brini, necemo sve probati veceras“ govori kroz smeh. I prilazi mi i podize me, i seda na krevet i mene smesta u krilo i mazi me po glavi i smeje se i dalje i kaze. „Jesi se uplasila?“ „Jesam“ odogovaram mu sasvim iskreno, jer koja je svrha lagati u vezi neceg takvog? Bolje je da odmah zna sta me plasi i kako reagujem na takve stvari. „Ne boj se. Nista sto ne zelis neces doziveti. Ne bih nikad dozvolio da ti se desi nesto lose. Smiri se. Desice se samo ono o cemu smo do sada razgovaraili. Nista preko toga. Znam da se jos ne poznajemo dovoljno, i znam da ima stvari o kojima nismo razgovarali, i znam da ti treba vremena, kao i meni. Idemo polako, postepeno, dokle to odgovara i tebi i meni, a pre svega tebi...“ i sve tako nesto govori. Naravno da se opustam. Eto, vidis kako zna sta treba da uradi i kaze u pravom trenutku? Uh, kako mrzim te prve „puteve“. Ali, kako su potrebni, i kako mnogo naucimo jedni o drugima iz njih. „Hoces da prekinemo?“ pita. Jesi ti normalan???????? Sta da prekinemo? Pa, nismo jos ni poceli. Alo, momak, ja sam ovde dosla da budem... (akhm, oprosti na izrazu, ali...) jebana, iskoriscena, ponizena, i tako vise puta, a ne da vezemo goblene i pricamo o sustini sveta i smislu zivota. To cemo neki drugi put. Dobro, to nisam rekla, naravno, ali to sam mislila. Rekla sam samo jedno malo, tiho, smerno „necu“. „Verujes mi?“ „Da, verujem ti.“ I stvarno mu verujem. Nije neka izmisljotina.

(to be continued...)

- 14:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.06.2006.

Bdsm? To su oni bolesnici u lancima koji... dio drugi.

Zvono. U sekundu točno.
-Bok. Uđi…
-Prekrasno izgledaš.
Unijela je predivan lagano slatkasto-cvjetni miris. Nasmiješili smo se jedno drugom i gledajući je ravno u oči lagano sam obišao oko nje… odostraga je uhvatio oko struka i poljubio u vrat. Uzdahnula je ali osjetio sam i da drhti.
Privio sam ju uz sebe i šapnuo u uho
-Nemaš razloga za nervozu, a ja ti obećavam da ćeš vrlo uskoro imati osmjeh od uha od uha… Okrenula je glavu u poljubila me u usta… dugo, nježno, polako…

rekao sam joj da sjedne i pitao dali želi malo vina? Odgovorila je potvrdno.
-Danas piješ iz mojih usta.
Uzeo sam gutljaj, prišao joj i poljubio je te ispustio malo vina u njena usta.
-Sviđa ti se?
-Nikad još ovako nisam pila, ali jako mi se sviđa. Mogu dobiti još jedan gutljaj?
-Naravno.

Ovaj gutljaj je završio dugim poljupcem… i poprilično žestokim a kao šećer na kraju stigao je jedan lagani šamar ;) :)).
To ju je bome iznenadilo ali i raspalilo…

Sjeo sam preko puta nje.
-Ustani, da vidim jesi li izvršila naređeno.
Napravila je korak prema meni i primila rub haljinice i zastala.

-Neugodno mi je malo
Doduše to se vidjelo iz aviona ali isto tako u očima sam joj čitao napaljenost samo takvu… ;)
-Podigni haljinu.
Ton joj je dao do znanja da se ne šalim i da ima biti tako.

Super. Sad raširi noge… odlično. Okreni se da vidim guzu… Prekrasna guza…
Samo da naglasim da obožavam te trenutke prvog skidanja, prvog razgolićenog pogleda, znatiželju koja iz tog proizlazi. Volim simboliku skidanja odječe. A i dobivanje odgovora na pitanje kako to sve izgleda golo? Izgledalo je prekrasno…

Ustao sam i ugrizao je za guzu

-Možeš sjesti.
-Raširi noge i drkaj.
Zastala je otvorenih usta ali moj pogled u oči bio je jači od njenog srama i nervoze.

Lagano si je dodirnula mačkicu… određivao sam joj tempo, intenzitet i koliko prstiju mora unutra staviti. Na 3 metra od nje vidio sam koliko je vlažna… ma nije se dirala ni 10 sec. a već se čuo onaj karakterističan zvuk ;) totalno vlažne mačkice.

Nedugo nakon što je počela zapalio sam cigaretu, ma nisam popušio niti trečinu a ona je već stenjala, trzala se, izvijala… zatvorenih očiju…
-Kujice, gledaj me u oči, i ne želim da svrneš pogled dok ti ne naredim.

Nikolina se pali na naredbe ;)… to sam tad shvatio a kasnije mi se samo sve više i više potvrđivalo. Otvorila je oči, pogledala me i u tom trenutku kao da je prebacila u petu brzinu… Svršila je dok si rekao bdsm :)
Dozvola svršavanja? Ja to izuzetno rijetko prakticiram, jedino kad odgađam orgazam, u svim drugim slučajevima samo naprijed :))

Haljinica je i nadalje bila na njoj, skini ju da ti vidim grudi…
Jako lijepo, bradavice na gotovs, grudi solidna antigravitacijska trojka.

-Na koljena. Još malo vina?
-Da, molim te.

Ponovili smo proceduru s vinom a onda sam uzeo flašu i izlio vino po grudima… sagnuo se i polizao a potom ih mjesio, dirao… polako, sve jače, čvršće. Grickao sam bradavice, pa ih među prste i tresao, okretao, vukao prema sebi… Pogledao sam je u oči i vidio da me gleda. To je zaslužilo pusu.
Nikolini nikad ništa nisam morao dva put reći

-Ostani tako.
Otišao sam u drugu sobu i vratio se s lisicama i povezom za oči…
-Da malo začinimo stvari, ruke iza leđa (jako me pali zveckanje lisica ;) :) )
-Otvori usta. Ne morate biti jako promućurni da shvatite kaj sam joj gurnuo unutra...
Ponekad cure volim ševiti u usta, Nikolina ga je tako dobro pljugala da mi to nije ni palo na pamet.
Trenutak prije svršavanja izvukao sam ga van. Ne još… ima vremena.

Usmjerio sam je prema krevetu, došla je do njega i naslonila glavu.
Pljas… dlanom sam je počeo spankati. Udarac pa pusa, udarac pa pusa… provjera vlažnosti… nisam morao ni dotaknuti-na očigled se slijevalo iz nje. Onda serija udaraca. Guza se već fino zarumenila...

-O, vidim da se kujici sviđa spanking. Onda idem po bič.
-Molim te, rađe dlanom.
-A kaj ako ja baš želim bičem?
-Onda će biti tako-prozborila je. (Naravno da smo dogovorili Safe Word)
-Da, bit će tako. Vidim da brzo shvaćaš kako to sve ide…
Kao nagradu dobila je pusu u usta…
Bič nije krenuo spankati već ju je prvo dirao… po licu, pa po kosi, niz leđa do guze… pa između guze po mačkici, trljao sam je njime, dirao po klitu, dražio…
Onda sam joj ga stavio blizu usta
-Poljubi prvi bič koji će taknuti tvoju kožu…


- 23:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.06.2006.

Bdsm? To su oni bolesnici u lancima i lisicama koji se bičuju i vežu?

Nikolinu sam upoznao na jednom rođendanu… prvo što sam na njoj zapazio bijahu ogromne, kao ugljen crne a velike poput briketa (danas sam peko roštilj hehe ) oči i tako topao osmjeh…. Crvena uska haljinica a ona tamnoputa, crnokosa, a oko vrata je imala jako usku ogrlicu… skoro pa lajnu :))… Prekrasno…
Malo plesa i muzike, malo cuge i mog šarma :)), i… i nismo kako ste pomislili završili u drugoj sobi i odali se razvratu :p nego razmijenismo brojeve telefona…
Par puta samo otišli na kavicu i doznao sam mnogo toga o njoj… između ostalog da je u vezi na daljinu s kojom nije baš zadovoljna ali postojala je neka nada da će kad-tad on doći u Zagreb…
I ja sam tad bio u vezi koja nije baš štimala i prekid je "visio u zraku"… kad se spustio na zemlju :)) odlučio sam se iz prijateljskog moda prebaciti u mod… pa i ne baš tako prijateljski ;)… Između Nikoline i mene iskre su frcale na sve strane ali… nisam ništa želio forsirati. Polako ali sigurno…
Dosta samo se zbližili i sasvim otvoreno krenuli pričati o mnogim stvarima… i o sexu naravno. Tad sam joj spomenuo da ja volim malo grublji seks… tražila je pojašnjenje pojma "malo grublji"

-Jel ti poznata kratica bdsm?
Iznenađeno-zabezeknut pogled i pitanje…
-Bdsm? To su oni bolesnici u lancima i latexu koji se bičuju i vežu?

-Hahahaha… pa može se na to i tako gledati ali ima tu još podosta svega i svačega. Fizičkog i mentalnog…

Izraz lica joj je govorio – na kog sam ja to naletila… a izgledao je kao sasvim OK dečko. Razočaranje… lagana ljutnja, u neku ruku i gađenje…

-Hvala lijepo, nisam ja za takve stvari-ledeno je prozborila…

-Hej, polako… ljudi koji nisu u tome često puta imaju sasvim krivo viđenje bdsm-a.

I krenuo sam joj objašnjavati kako to sve ide… sjedila je prekriženih ruku i ne baš previše zainteresirano slušala… no riječ po riječ… i to što smo se prije toga relativno dobro upoznali, na određeni način i zbližili i vidjela je da nisam neki manijak niti psihijatrijski slučaj :)) i polako sam osjetio da to nju počinje interesirati… na neke stvari je tražila dodatna obrazloženja, postavljala mi pod pitanja… a pošteno se zainteresirala se kad sam joj spomenuo koliko užitka to sve nosi i da je curenje iz pice maltene normalna pojava… a uzdasima se ne zna broja…
No i dalje je ostajala pri tome da je ona maza i da se voli grliti i ljubiti i masirati i dirati i da ju grubosti ne privlače…
Misliš da u bdsm-u toga nema? Da je tu samo grubost u igri? Naravno da nije. Pažljiv Dom će ti pružiti više nježnosti od maltene bilo kojeg vanilla dečka… a pružit će ti i mnogo stvari koje "normalni" :)) nikad ne bi pale na pamet…

Pa kako, pa zašto, pa koliko… i djevojka se bome zainteresirala…
I otvoreno sam joj rekao kako bi joj jednom volio uživo neke stvari, o kojima sam govorio, predočiti…
Ne. Ona voli svog dragog… ali… ali na kavicu možemo uvijek ;)
Na slijedećoj kavici mi je sama krenula postavljati razna pitanja da bi joj u jednom trenutku rekao da prestane zapitkivati jer jedno djelo govori više od 5 miliona riječi
Ne. Nikako… em je u vezi em nije za te stvari.
Reko dobro. Kako god želiš…

Dođem doma i stiže mi sms… da već i sam znam kako joj se sviđam a i da sam ju bome opako zainteresirao i da bi voljela probati ali želi da sve bude skroz lagano i polako… ;)
Dogovor je pao… sutra u 9 dolaziš do mene u onoj crvenoj haljinici s tuluma, a ispod nje nemaš baš ništa…

- 20:22 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 10.06.2006.

Spanking II

Stavih nekoliko prigodnih slikica spankinga… Doduše moja spanked slut :) galerija je poprilično bogata jer volim tu radnju (uostalom tko u bdsmu-a, a i mnogi van toga je ne vole??? ) no dosta slika su stvarno hard core, barem bi neiskusnima i ne upućenima tako izgledale, i bojim se da bi se neki mogli uplašiti… No tko je probao zna... u danom trenutku to sve može jako žestoko izgledati (samim time i biti žestoko) ali za pola sata koža se vrati u normalu. Doduše ostaju masnice… ponekad… No gotovo sve subice uživaju u gledanju vlastitih spanking modrica. Ja baš i ne jer mi to lagano kvari estetski dojam ali… ako želi i voli masnice po guzi a i nekim drugim dijelovima tijela ;) e pa i dobit će ih.

O svemu na ovome svijetu mogli bi filozofirati pa tako i o spankingu… no ovaj put ću to probati izbjeći. Zašto raditi težu filozofiju iz toliko uobičajene stvari? Uobičajene, pitate se… i naj konzervativnija vanilla u sexu prakticira spanking dlanom u doggy pozi, a od toga pa do bičevanja na sve 4 nije tako dalek put kako se nekima možda i čini ;)

U čemu se sastoji sva ljepota te radnje… po meni u dva glavna čimbenika.
Prvi je što se prigodom spankinga razina hormona endorfina u krvi može podignuti i preko 200%… endorfin je prirodni analgetik, koji osim što ublažuje bol ima i još nekoliko zgodnih učinaka ;) vrlo sličnih djelovanju serotonina-ili takozvanog hormona sreće. Oni koji se aktivno bave sportom često puta pri tome osjećaju ugodu… zašto? Pogodili ste… endorfin. Znate koji hormon se luči u mozgu prilikom konzumiranja čokolade… endorfin naravno. Endorfin je prirodni borac protiv stresa… on nam jača imunološki sustav, isto kako i poboljšava rad srca… i da sad ne duljim.
Spanking=endorfin=mmmmmmmmm.

A i drugi bitan faktor je sam ritual i simbolika te radnje… Jedan od glavnih simbola nečije submisivnosti je spanking… uz razne druge stvari naravno... Dobrovoljno prepuštanje, prihvaćanje boli… kao ugode ili kazne, jer spanking može biti i jedno i drugo naravno. Kad spanking kombiniramo s vezanjem, ili raznim pozama (npr na sve 4) dolazimo do osjećaja bespomoćnosti, podčinjenosti, bivanja u tuđoj vlasti "na milost i nemilost"… subice to obožavaju :)

On može biti radnja sama po sebi a možemo ga kombinirati i sa direktnim sexualnim podražajima… meni je vrlo draga radnja spankanje dok se subica mora samozadovoljavati. Najčešća praksa je da subica stoji, vezanih očiju i raširenih nogu i drka… dok ja s bičem hodam oko nje… što je bliže svršavanju udarci su sve jači i brži…
Još jedna, u nekoliko mojih priča dobro opisana radnja je tretman "zločesta cura".
Prebacim subicu preko koljena, jednom rukom je spankamm a drugom zadovoljavam… uvijek totalno polude :) kad imaju jedan prst u guzi, dva u pici a guza im je crvena i užarena… još kad u istu dobiju kitu… a dlan i dalje radi…
A probajte nekad i klasičnu vanillu… znaći doggy poza bez ikakvih grubosti i onda krenite udarati dlanom… vidjet će te kako će subica poluditi i svršiti mnogo intenzivnije

Meni je spanking draža radnja i od vezanja i učestalo ga prakticiram gotovo po cijelom tijelu. Zašto se ograničiti samo na guzu i leđa? No uvijek imajte u vidu da je npr. pica vrlo delikatan, nježan i osjetljiv organ… pussy spanking mora biti lagan i nikako se ne može komparirati sa udaranjem guze…
Najviše volim spankati sa:

1. Jahaćim bičem... koji je prikazan na slici. Vrlo precizan "instriment" kojim možete jako odmjereno i točno, "na milimetar" pogoditi željeno mjesto. Udaranje kožnim vrhom je mnogo manje bolno od samog tijela bića… i tu dolazi do vrlo zgodnih kombinacija… ;). A i samo fijukanje bičem prije nego i dotaknem kožu je izuzetno napaljujuče

2. Dlanom. Doduše i dlan zna jako zaboljeti ali to je zanemarivo naspram osjećaja kože na koži... prelaženja rukom preko vruče guze... UH. OPAKO :)

3. Remenom. "Na koljena i otkopčaj mi remen. Sad se okreni"... zar išta više treba i govoriti...

4. Šibom. Pogotovo kad si je mora sama ubrati... a ako nisam zadovljan šiba joj se lomi na guzi ili leđima i morak renuti u potragu za novom ;)

A bome sam napravio filozofiju od svega toga a rekao sam da neću. Uživajte ljudi, spankajte i bivajte spankani…


- 18:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 07.06.2006.

Posle kise uvek sine sunce : )

Ova kisa koja danima pada podsetila me je na jedan dogadjaj...


Jel’ znate onaj momenat kada bacite pogled u ogledalo, trenutak pre nego sto izadjete iz kuce, i pomislite da izgledate najbolje sto od sebe mozete da ocekujete? E, tako sam ja sebe gledala u ogledalu to vece. Sve na svom mestu. Onaj osecaj sigurnosti u sebe, jer mi mala crna haljina stoji kao da je na meni sivena, otkriva sta treba, sakriva sta treba, glatke noge, stopala u mmmmm italijanskim cipelama sa vrtooooglavom stiklom, glatka, meka, mirisljava koza, vrat istaknut nemarno podignutom kosom u labavu pundju, i par nestasnih pramenova koji uokviruju lice sa taman dovoljno sminke da bas nije golo. I nestasan izraz u ocima, jer nemam nista ispod, a iscekujem i ocekujem... I, kako to obicno biva, nebo se plavi, zvezde sijaju, toplo je, i ne ponesem kisobran (sta ce mi?). I dok sam stigla do njegov zgrade, oblaci se vec navukli, zvezde nestale, pljusti kao iz kabla. Super! Zovem ga mobilnim iz kola... „Ej, cao, ja sam, ajde sidji dole, please, i ponesi kisobran.“ Tisina... „Jel’ me cujes?“ „Aha“ odogovara on. „Pa jel’ silazis?“ Tisina... „Akhm... hocete li, molim Vas, da sidjete dole i ponesete kisobran?“ „Zasto?“ Sad ja cutim. „Zato sto pada kisa, a ja bih jako volela da ne pokisnem.“ „A zasto da ne pokisnes?“ „Zato sto sam se dugo pripremala za Vas, i volela bih da vidite kako to izgleda.“ Pa, stvarno! Bilo bi bas steta da to neko ne vidi, a posebno da to ne vidi on, obzirom da je citava „postavka“ i stvorena zbog njega. A kisa i dalje pljusti. Mislim, cim bih otvorila vrata auta vec bih bila mokra, a tih nekoliko desetina metara do njegove zgrade bilo bi kao da sam obucena stala pod tus. „Skoro da sam u iskusenju.“ kaze. „Mooooliiiiim Vaaaaaas“ pevam u telefon. „Bilo bi steta da to ne vidite.“ „Dobro. Ali nemoj da silazim za bezveze.“ „Necete se pokajati“ kazem samouvereno, jer, valjda do sada znam sta ga pali i sta mu se dopada. Prekidam vezu, i cekam spremna da istrcim iz kola cim doje do njih. I cekam... Prolazi deset minuta, i ja vec pocinjem da razmisljam sta se desilo. Taman pocinju da mi se kroz glavu projektuju najbizarniji filmovi o padovima, slomljenim nogama i rukama, kada zazvoni mobilni. „Da?“ javljam se. „Samo da te obavestim. Za ovaj silazak dole, i to sto sam morao da se oblacim, pod uslovom da budem zadovoljan onim sto vidim... ceka te kazna. Ako ne budem zadovoljan onim sto vidim, ceka te dupla kazna“ „Ali...“ ali veza je prekinuta. Razocarano se zavalim u sediste, i cekam da sidje. Ugledam ga kako izlazi iz ulaza i nogu pred nogu, polako, prilazi kolima, kao da ima svo vreme ovog sveta. I jos mu se nista ne cita na licu. Uzas. Smesim se, ipak, jer mi je drago sto ga vidim, bez obzira na sve. I uzbudjena sam sto ga vidim. I toplo mi je oko srca i... i negde drugde. Konacno, stize do auta. Otvara vrata i gleda u mene. Ocekujem bar neki znak na njegovom licu, ali nista se ne menja tamo gore. I tako se gledamo, i meni, polako, bledi smesak sa usana. Ne znam vise sta dalje. „Hoces li izaci, ili ti treba pomoc i oko toga?“ pita me. „Ne, naravno, izvinite.“ i bukvalno iskacem iz kola, koliko god to dozvoljavaju visoke potpetice (inace, uopste nije lako voziti u tako visokim potpeticama.) i zatvaram vrata za sobom i zakljucavam ih. Okrecem se prema njemu i cekam da napravi neki pokret, nesto, da se pomeri sa mesta. Samo mi pogledom pokaze na ulaz i ja krecem i ne cekajuci da vidim ide li on za mnom. Ali, jos uvek sam pod kisobranom, znaci ide.


Ulazimo u zgradu, i ja idem do lifta. „Stani!“ i ja se ukopam u mestu. Odmerava me od glave do pete i sa svih strana. A ja crvenim. Mislim, kako je to cudno? Video me je ne samo golu, nego i u takvim situacijama i pozama koje je tesko i zamisliti, a ipak, ovo mi izgleda neprijatnije od svega toga. Gledam ga nesigurno, ocekujuci bar nekakv znak da li mu se dopada to sto vidi, i ubedjujem sebe da mu se dopada, a opet ne mogu da budem sigurna. Rukom uklanja jedan pramen sa mog lica i stavlja mi ga iza uha, prstima klizi niz moj vrat, dodiruje mi ramena, prelazi rukom preko mojih grudi i bradavica koje prosto strce ispod haljine, spusta ruku na moj bok, prelazi rukom preko moje guze, i ja osecam kako postajem sve vrelija i u obrazima i izmedju nogu. Gasi se svetlo u hodniku, i ja cujem samo zvuke naseg disanja, njegovog smirenog i ravnomernog, i mog ubrzanog i glasnog, i negde u kraju mozga, cujem kako kaplje voda sa kisobrana. Skoro da mogu da osetim elektricitet koji se stvara, i skoro da mi je zao sto stize lift i sto se ulaz puni svetlom koje dopire iz njega. Pokaze mi rukom prema liftu i ja ulazim. Osecam kako se kabina dize, i ni ne primecujem njegovu ruku kako petlja nesto po dugmadima za lift. Osecam samo kako se kabina, uz lagani trzaj zaustavlja izmedju spratova. „Kako bi bilo da pokazes koliko si zahvalna sto sam ucinio taj napor i sisao po tebe?“ „Ovde?“ pitam zbunjeno? „Sto? Da ti mozda ne odgovara ambijent? Ili ne mislis da treba da mi budes zahvalna za to?“ „Ne, naravno, oprostite“ govorim dok se spustam na kolena i otkopcavam mu slic. O, pa svidelo mu se to sto je video! Ruku zavlacim u njegove gace i susrecem se sa toplim, polutvrdim mesom i ne mogu da zaustavim osmeh na usnama. Vadim ga napolje i nezno ga milujem, dok prste druge ruke stavljam u svoja usta i vlazim ih, a onda tom rukom hvatam batinu koja se budi. Otvaram usta i ispruzim jezik koji sam dobro navlazila i polako prelazim njime od korena prema vrhu, a onda nezno njime pomilujem vrh sa koga sam povukla kozicu, pa jezikom ponovo prelazim po njegovoj donjoj strani nezno uvlaceci njegova jaja, prvo jedno,pa drugo u usta, pa opet jezikom poooolaaaaaaako gore. Povlacim kozicu na dole i usnama obuhvatam glavic, palacam jezikom po njemu, sisam ga i odugovlacim trenutak kada cu krenuti usnama niz njega. Koristim svoj trenutak, i uzivam u njemu. Vadim ga iz usta i ponovo ga lizem citavom duzinom i ponovo glavic zavrsava u mojim ustima. Osetim njegovu ruku kako se uvlaci u moju kosu i shvatam znacenje toga. Usnama pocinjem da klizim sve nize i onda se ruka u mojoj kosi steze i ja osecam kako mi gura glavu na dole. Sve vise mi prodire u usta i ja ga pustam otvarajuci mu put. Ruka u mojoj kosi vodi moju glavu u zeljenom smeru, i osecam kako postaje sve tvrdji i sve veci, raste u mojim ustima i sklanjam ruke na njegove butine, pustajuci ga da sam odredi dubinu do koje moze da ide. Stalne promene ritma kojim mi prodire u usta, kratki, plitki uleti, a zatim duuuuugoooo spustanje moje glave sve dok ga ne osetim u grlu sto mi u trenutku zaustavlja disanje i sasvim lagano povlacenje moje glave na gore sve dok ne uspem da otvorim usta dovoljno da mogu da udahnem vazduh, cine da vise ni ne mogu da ga pratim, i sve sto mogu je da se prepustim i pokusam da se opustim. Zarivam prste u njegove butine, jer pocinje sve brze da me navlaci, prodiruci sve dublje u moja usta i skoro da nemam vremena da dodjem do daha. Jedino jos nerazumljivim mrmljanjem mogu da izrazim i svoje nezadovoljstvo ali i svoje zadovoljstvo i znam da to jos povecava njegovo zadovoljstvo. Nemam vremena da razmisljam o tome, samo da reagujem, da osetim da moje telo reaguje na sve to, i sve cesce osecam blago grcenje u dnu stomaka, stezanje misica moje ribice, toplu vlaznost koja se siri po njoj, sve dok ne osetim erupciju sperme u svojim ustima i naglo povlacenje njegove batine tako da mogu da progutam sve sto se izlije u moja usta, a onda mu obuhvatam glavic i sisam ga sve dok mi ne pusti glavu i ja je podizem da bih ga mogla lepo olizati do kraja. Oblizujem svoje usne trenutak pre nego sto podignem glavu i vec osecam njegove ruke kako me hvataju za nadlaktice i pomazu mi da ustanem. Uh. Imam poteskoca da stojim na nogama i dodjem do daha, i oslanjam se ledjima na zid lifta, ali me on privlaci sebi, trenutak posto je zakopcao pantalone, i drzi me cvrsto u zagrljaju posto je ponovo pokrenuo lift.


Ulazimo zagrljeni u njegov stan i ja uhvatim svoj lik u ogledalu. Boze, na sta licim! Rascupana, izguzvana, razmrljane sminke, ali pogled... Pa, vidi se u njemu i zadovolljstvo, i sreca i iscekivanje, a ni osmeh nije bas za bacanje. Mazno se okrecem prema njemu, i umiljavam se oko njega, tako spremna na sve. Pusta me desetak minuta da se mazim sa njim, podize mi haljinu, smesta jednu ruku medju moje blago rasirene noge, istrazuje prstima, zavlaci ih u mene, igra se sa klitorisom, slusa moje uzdahe i krade ih sa mojih usana poljupcima, i dovodi me do vrhunca za tili cas, dok oslonjena na njega natapam njegovu saku svojim sokovima. Drhtim u njegovom zagrljaju, a onda me vraca u stvarnost. „Nisi valjda zaboravila na kaznu?“ pita. Uf. Trudim se da mi se na licu ne vidi kako sam ocekivala da je on zaboravio (kad ja vec nisam uspela), ali ne uspevam bas najbolje, jer se smeje na moj pokusaj. „Hajde sad, lepo, pomeri to svoje dupence odatle, i vrati se do kola. I sacekaj da te nazovem i kazem ti da mozes da se vratis.“ Gledam ga sa nevericom. „Da odem do kola...?“ „Aha.“ i klima glavom. A kisa i dalje pljusti... „A sta da radim sa mobilnim? Pokisnuce.“ „Pa, mobilni mozes da ostavis u kolima. Cuces ga kada bude zvonio.“ „A, ako ga ne cujem?“ „Onda ces da stojis tamo dole dok ga ne budes cula. I, upravo si sebi produzila stajanje na kisi za pet minuta.“ A, taman sam otvorila usta da jos nesto izmislim, ali sam se ugrizla za jezik.


I tako... Stojim u ulazu i gledam u kisu, i oklevam da zakoracim na pljusak. Telefon zazvoni. „Ako nastavis da stojis tu, na kisi ces stajati deset minuta duze.“ i prekid veze. Duboko udahnem i izlazim napolje. Moje mmmm cipelice bas su se pokazale prakticne za kisno vreme. Em ne stite noge, em se klizaju. U trenutku sam bila mokra, cim sam zakoracila iz sigurnosti ulaza. Osecam kako mi se voda sliva niz ledja i jezim se od tog osecaja hladne kise na toploj kozi. Mada je u trenutku sasvim prijatno rashladila moje vrelo lice. Sto sam brze mogla, stigla sam do kola, stiskajuci mobilni u ruci, pokusavajuci da ga zastitim telom, jer ako se pokvasi... Otvaram vrata i ubacujem ga u sigurnost automobila, a onda zatvaram vrata i ispravljam se. I stojim pored auta. Osecam kako mi se kosa natapa kisom, i kako se sliva niz moje lice, niz moj vrat, niz telo, kako mi se haljina lepi za telo, i polako postajem svesna da sam jos uzbudjena, i da bradavice jos uvek stoje kao uklete, i da nemam nista ispod, i da se sve zalepilo za mene, i da svako ko prodje pored mene moze da vidi da sam gola ispod te krpice koja je tako lepo izgledala nepunih sat vremena ranije kada sam se spremala da izadjem iz kuce kada se jos mogla nazvati haljinom. Premestam se sa noge na nogu, shvatajuci kako glupo izgledam dok tu stojim pored kola, kao poslednja budala, na kisi, dok se sve sliva niz mene. Oci me peku od maskare koja pocinje da se topi (vodootporna? Cekaj samo dok se vratim kuci i napisem sta mislim o vodootpornosti proizvodjacu), tesko disem pod tom kisnom zavesom koja nema nikakvu nameru da se razgrne. Pocinjem da drhtim, jer mi postaje hladno i pocinjem da cupkam u mestu, trljajuci se rukama ne bih li se malo ugrejala. Zubi vec pocinju da mi cvokocu, i uopste nemam ni najblazi pojam o vremenu koje je proslo ili nije proslo, samo buljim u telefon na sedistu ocekujuci da zasvetli. Konacno, i to se desava. Otvaram vrata i brzinom munje ga hvatam. „Ddddaaa?“ izgovaram drhtavim glasom. „Kako si ribice?“ cujem njegov glas koji odaje koliko se zabavlja. „Ssssuuupppeeerrr. Mooggu lli da ddddodjem gore, molim Vas?“ „Ne jos. Samo proveravam kako si, a posto si super, onda mozes da sacekas da te opet pozovem.“ I veza se prekida.


Buljim u telefon sa nevericom, i prosto ne prihvatam ono sto sam upravo cula. U prvom trenutku pozelela sam da bacim telefon na zemlju i sednem u auto i odem. A onda gusim taj impuls u sebi, i zatvaram vrata auta i ispravljam se ponovo. Dizem pogled gore i vidim ga kako stoji na prozoru i mase mi, i mogla bih ruku u vatru da stavim da mu je na licu bio siiiiiirooooooooookiiiiiiii osmeh. Sada vec osecam da mi noge polako trnu od hladnoce. Pored mene prolazi grupica klinaca, i hvatam odlomke njihovog razgovora. „Vidi ovu! Jebote, ona je gola! Nije. Jeste, vidi joj dupe!“ Hvata me blaga panika, ali oni nastavljaju dalje. Odahnem. I osecam da mi je toplije. Za trenutak. A onda me hladi novi talas kise koja pocinje jos jace da pada. I osecanje da se neko sunja oko mene. Osvrnem se oko sebe i ugledam sumnjivog tipa kako sprata negde iza mojih ledja. Sada me stvarno hvata panika, i vec se hvatam za vrata automobila, kada ugledam njegovu figuru na svetlosti koja se prosula sa ulaza u zgradu. Krece prema meni i ja odahnem, ali on nastavlja pored mene, i krece prema onom sumnjivom tipu iza mojih ledja. Tip odlazi a on se vraca natrag i ne pogledavsi me, kao da me ne poznaje. U tom trenutku, osecam suze kako mi naviru na oci, i osecam tople kapi kako se mesaju sa ledom na mojim obrazima. Samo trenutak posto je nestao u ulazu zgrade, zvoni mobilni. Ukocenim prstima jedva uspevam da otvorim vrata auta i da se javim na telefon. „Dodji gore.“ Prosto ne mogu da verujem, i osetim kako mi olaksanje i sreca otapaju led iz kostiju, i skidam cipele sa nogu da bih mogla da potrcim do ulaza. To malo teze ide, ali je brze nego da sam ostavila cipele na nogama. Tek u ulazu ih ponovo obuvam, ulazim u lift i posmatram kako se oko mene stvara barica vode koja se cedi. Sljapkam do njegovih vrata koja me cekaju otvorena.


Stojim u hodniku dok se voda i dalje cedi sa mene, sve oko mene je mokro, a suze mi se i dalje slivaju niz lice, pogotovo posle pogleda u ogledalo. Izgledam kao cudo morsko. Sve na meni je slepljeno, kosa, poslednji tragovi sminke, izgledam jadno taman toliko koliko se jadno osecam. „Mogla bi da skines to sa sebe i ostavis to u kupatilu, da mi ne unistavas parket u hodniku.“ I tu je bio kraj. Sad vec ridam i odlazim u kupatilo da se skinem, potpuno jadna i slomljena. Sve je otislo u piiiiiiiiiip. Otvaram vrata kupatila i ugledam kadu punu tople, penusave vode, kupatilo je puno mirisa tropskog voca, moje omiljene pene za kupanje, prijatna para dize se svuda. Stojim i drhtim, i ne znam vise od cega drhtm. Osecam kako njegove ruke polako otkopcavaju ono sto je nekada bilo moja haljina i podizu je na gore. Dizem ruke i pustam ga da mi je svuce preko glave, odbacujem cipele koje nikada vise necu obuci, i oscam kako se njegovo toplo telo privija uz moje, kako njegova toplota prelazi na mene, kako me podize i nosi do kade, spusta me u toplu vodu, i ja se opustam uz zadovoljan uzdah i siroki osmeh. „Udahni i zazmuri“ kaze, i spusta mi glavu ispod vode. Izronim sa srecnim osmehom i gledam ga kao da ga prvi put vidim. „E, sad izgledas bas onako kako najvise volim“ kaze, i spusta mi jedan savrsen poljubac na usne.

c.

- 02:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 06.06.2006.

Nego, kad ćeš staviti neke nove fotke na blog?

U zadnje vrijeme imao sam nekoliko takvih upita… Ma bit će i to uskoro… naime nije to tak jednostavno… a sad slijede izgovori :))
Prvo i osnovno imam opako puno poslovnih i privatnih obveza u zadnje vrijeme… zatim slike treba smanjiti, na pojedinim fotkama koje imam u planu treba pojedine dijelove izbrisati poradi diskrecije… zatim to treba staviti na net, a nekad stavljanje niti ne uspije iz meni nepoznatih razloga (kompjuteri su zli :))… za neke fotke moram dobiti dozvolu objavljivanja… jer prvo i osnovno pravilo je da ničije fotke ne bi smjele ići bilo gdje na net bez dozvole osobe koja je na njima, stoga uvijek treba pitati… ipak smo mi čitan i posječen blog i poradi toga slike moraju proći poseban tretman a sve u svrhu zaštite identiteta… Stoga, kako i vidite-nije to baš jako jednostavo ni brzo. Već znam koje slike ću staviti al treba se naprosto sjesti i to odraditi… a momentalno nemam vremena a priznajem niti volje… no nitko vas ne sprečava da šaljete svoje slike… ako su zanimljive biti će objavljene pod vašim nickom…

I da, dosta je teških tema na ovom blogu, barem neko vrijeme. Moj slijedeći post će biti Spanking II, a onda ću dati ono što velika većina najviše i očekuje (perverznjaci jedni :p ) a to je opis neke seanse… Strpljen-spašen. Još par dana da obavim razne poslovne obveze i onda se bacam na pisanje i stavljanje fotki, a uostalom, znate da volim pisati i da nemam namjeru odustati od bloga, a u međuvremenu-iz povjerljivih izvora hehe čujem da nam colombina nešto zanimljivo sprema…

- 21:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2007  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

  • Domu se možete javiti na :
    bdsm_bloger@yahoo.com
    a suurednici na:
    colobina2006@yahoo.com











  • OBAVEZNO ŠTIVO
    Branko Čopić
    Ježeva kućica

    Po šumi širom bez staze puta,
    Ježurka Ježić svaki dan luta.
    Lovom se bavi, često ga vide
    S trista kopalja na juriš ide.

    Vuk i Medo pa čak i Ovca,
    Poznaju Ježa slavnoga lovca…

    …Jež se veseli, na gozbu veli,
    Tu šale nema hajd da se sprema….

    …Kućica glupost, veli vuk zao,
    Pa ja bi svoju za janje dao.
    Idem sa vama, baš sam za šalu,
    Hoću da vidim Ježa budalu…

    I kad ste zadnji put imali u rukama Ježevu kućicu? To je obvezna literatura. Kakav Marquise, kakva Story of O :)))
    Prvo apsolvirati Ježurku Ježića a tek onda možemo dalje :))